ILJADICA GRBEŠIĆ, Vice

ILJADICA GRBEŠIĆ, Vice (Vicko), političar (Šibenik, 11. IV. 1869 — Šibenik, 6. VIII. 1954). Gimnaziju završio 1890. u Splitu, pravo počeo studirati u Zagrebu i 1892. nastavio u Pragu, gdje je doktorirao 1902. Za studija se približio T. G. Masaryku i ideji slavenske uzajamnosti. Djelujući u krugu Napredne omladine u Pragu, 1897. bio izdavač i urednik Novoga doba (nastavak Hrvatske misli), u kojem je te godine u članku Slobodan glas pisao o istovjetnosti hrvatskoga i srpskoga naroda i ujedinjenju južnoslavenskih naroda izvan Austro-Ugarske. Nakon povratka u Šibenik 1899. razvio znatnu političku i kulturnu djelatnost postavši organizatorom i vođom naprednjačkoga pokreta (»kremenjaci«). Kako je pretpostavljao da njegove ideje zbog utjecaja pravaša ondje ne će odmah biti prihvaćene, te je godine osnovao Hrvatsko muzičko društvo »Kolo« radi odgajanja mladeži u duhu demokratskih ideja i jugoslavenstva. Bio je supokretač lista Pokret 1904, suutemeljitelj Hrvatskoga nakladnoga i tiskarskoga dioničarskoga društva 1905. te pokretač, izdavač i urednik listova Glas šibenskog kremenjaka (poslije Kremenjak) 1907–08. i Naprednjak 1911–14. Njegovom zaslugom u Šibeniku je obnovljen rad Narodne čitaonice i osnovana Pučka tiskara 1909. Naprednjački je pokret prvi put kao politička skupina istupio 1905, a 1907. priključio se Hrvatskoj pučkoj naprednoj stranci J. Smodlake te je I. G. postao predsjednikom njezine šibenske podružnice. Kandidat Hrvatske stranke A. Dulibić porazio ga je na izborima za Carevinsko vijeće u šibenskom kotaru 1907, te na izborima za Dalmatinski sabor 1908. Podupirao je politiku novoga kursa i kritizirao negativan stav S. Radića prema Riječkoj rezoluciji, protivio se utjecaju Crkve u politici, osuđivao veleizdajnički proces 1908–09. i istupao protiv nasilja u Hrvatskoj za komesarijata S. Cuvaja. Za balkanskih ratova 1912–13. promicao srbofilstvo i politiku najužega saveza sa Srbima. Na izborima uoči I. svjetskoga rata podupro dio šibenskih pravaša, koji su predvođeni I. Krsteljom i M. Drinkovićem napadali »austrokatolicizam« šibenskoga načelnika i pravaša Dulibića, zbog čega se sukobio sa splitskom središnjicom Hrvatske pučke napredne stranke, na čelu sa Smodlakom i I. Tartagliom, te istupio iz nje. U srpnju 1914. iznenada se povezao s Dulibićem, koji je zagovarao rješenje hrvatskoga pitanja u okviru Austro-Ugarske, te postao članom kotarskoga Poglavarstva. Nakon I. svjetskoga rata povukao se iz političkoga života i posvetio kulturnomu radu, vezanomu pretežito uz »Kolo«. Za II. svjetskoga rata pristajao uz antifašistički pokret te 1944. bio uhićen. Sastavio brošuru Život i rad slavenskih apoštola sv. braće Ćirila i Metoda (Šibenik 1902); njegovi članci, govori i polemike objavljeni su u listovima Hrvatska misao (Prag 1897), Jedinstvo (1898), Novo doba (Prag 1898), Sloboda (1909), Naprednjak (1914, 1921) i Novi list (1921). Gradivo o njem čuva se u osobnom arhivskom fondu u šibenskom Sabirnom arhivskom centru zadarskoga DA.