ILJKO

traži dalje ...

ILJKO (Ilko, Inko, Inoslav), tobožnji hrvatski knez (druga pol. IX. st.). Prema zapisu u duljoj redakciji tzv. Male kronike A. Dandola (Annales Danduli minores ili Chronicon breve) o hrvatskim napadajima na naselja na zapadnoj istarskoj obali te o pomorskom sukobu s duždom Ursom Patricijakom 876 – događajima u kojima je sudjelovao »Yllicus Sclavoniae princeps« – starija je hrvatska povijesna literatura Iljka interpretirala kao najstarijega sina i nasljednika kneza Domagoja koji je kneževsku čast obnašao 876–878, kada ga je prognao i postao knezom Trpimirov sin Zdeslav. Držeći da ta redakcija Kronike vjerojatno nije djelo samoga Dandola, već nekoga suvremenoga priređivača, i oslonivši se na navod u kraćoj redakciji (»Illico Sclavorum princeps«), M. J. Dinić protumačio je pojavljivanje Iljkova imena pogrješnom interpretacijom izvornoga navoda (latinske riječi »illico«) te pobio tvrdnje o njem kao povijesnoj osobi, što je u hrvatskoj historiografiji uglavnom prihvaćeno.

LIT.: H. Simonsfeld: Andreas Dandolo und seine Geschichtswerke. München 1876, 50. — F. Rački: Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia. Zagrabiae 1877, 366. — F. Šišić: Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb 1925 (pretisak 1990, 356–357, 360, 394, 748–749). — M. J. Dinić: O hrvatskom knezu Iljku. Jugoslovenski istoriski časopis, 4(1938) 1/2, str. 77–86. — J. Lučić: Dva torza o srednjovjekovnoj hrvatskoj povijesti. Historijski zbornik, 18(1965) str. 298–300. — N. Klaić: Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine. Zagreb 1972, 24–25. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 1. Zagreb 1972, 79, 85.
 
Iva Mandušić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ILJKO. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/iljko>.