ILLIA, Andrija

ILLIA, Andrija (Illias, Ilija, Ilijin; Andreas), povjesničar (Radgona, 30. XI. 1694 — Varaždin, 5. VIII. 1754). Podrijetlom iz građanske obitelji; odrastao vjerojatno u Hrvatskoj, jer je kao mladić osim njemačkoga dobro govorio hrvatski. Gimnaziju završio u Varaždinu, gdje je 1710. zabilježen među glumcima diletantima u kazališnoj predstavi. U Beču 1711. stupio u Družbu Isusovu, a u Grazu 1714–16. studirao filozofiju i 1721–24. teologiju. Bio je gimnazijski profesor u Varaždinu 1717–20. i Požegi 1726, potom profesor filozofije i vjeroučitelj u Zagrebu 1727. i Cluju 1728–30, profesor moralne teologije u Zagrebu 1731. te upravitelj konvikta i propovjednik u Varaždinu 1732–34. Rektor je požeškoga 1735–37. i zagrebačkoga Isusovačkoga kolegija 1738–41. U Zagrebu je kao rektor 1738. sudjelovao u isusovačko-pavlinskim nesuglasicama oko tiskanja rječnika A. Jambrešića i I. Belostenca. Od 1742. u Varaždinu je ponovo upravitelj konvikta, voditelj Marijine kongregacije te hrvatski i njemački propovjednik. Na latinskom je jeziku napisao vjersku i političku povijest Transilvanije, u kojoj je opisao nastanak ili dolazak te razvoj vjerskih i etničkih skupina, pokušaje sjedinjenja pojedinih skupina s Katoličkom crkvom i ulogu isusovaca u tome te povijest transilvanskih vladara 1571–1722. Izgubljeni mađarski prijevod latinskih meditacija o Kristovu rođenju Balthasara Meissnera, koji mu se pripisuje (C. Wurzbach), vjerojatno nije bio njegov.