INHOF, Bartol

INHOF, Bartol, pedagog i publicist (Nijemci, 23. VIII. 1866 — Zagreb, 4. I. 1945). Gimnaziju polazio u Vinkovcima 1877–84, studij slavistike započeo u Grazu 1885. u profesora G. Kreka, nastavio u Beču 1886–89. u F. Miklošiča i V. Jagića. Bio profesorom u Bjelovaru 1889–91, Zagrebu 1891/92, Rakovcu 1892–96, kada je otpušten iz službe jer je branio đake koji su spalili mađarsku zastavu za boravka Franje Josipa I. u Zagrebu. Reaktiviran je 1899. Predavao je u Tuzli, bio ravnateljem niže gimnazije u Sarajevu 1900–18, učiteljske škole u Mostaru 1918/19. te u Zagrebu profesorom i nadzornikom 1919–21, odn. prosvjetnim izvjestiteljem od 1927. Umirovljen je 1931. — Prvim prikazima javio se 1888. u Jagićevu Archivu für slavische Philologie (Berlin). U Viencu, kojemu je bio suurednikom i urednikom 1896–99, pisao je kazališnu glazbenu i dramsku kritiku 1896–98, prikazao djela J. Kozarca (1892, 1894), I. Lepušića i Paljetkovanja L. Zore (1892), V. Novaka i S. Matavulja (1893), M. Vodopića i E. Kumičića (1894), A. Tresića Pavičića (1895) te objavio priloge o hrvatstvu Dubrovnika (1892), o J. A. Komenskom (1892) i E. Fermendžinu (1897). U časopisu Hrvatski jezik tiskao je 1938–39. manji prilog o akuzativu jednine nekih imenica muškoga roda, a u Hrvatskoj straži (1940, 90) prilog o jeziku A. Radića i hrvatskom književnom jeziku. U Obzoru je 1896–98. objavljivao satirične feljtonske serijale pod naslovima Iz njegova sela, Iz maloga svieta, Iz stare kronike, Uzduž i poprieko, Zagrebčice. Kritizirao je Khuenovo banovanje te poltronstvo hrvatskih političara i javnih djelatnika (J. Ibler, J. Frank, Jagić, T. Maretić), pa je cenzura intervenirala i u njegovim tekstovima. U sarajevskom Hrvatskom dnevniku objavio je satiričnu crticu Iz života namjesnog učitelja Lovre Nevolje (1913, 12), parodiju na Preradovićeva Mujezina (1915, 26), persiflažu Književnoga juga (1918, 16), satiru Kako sarajevski Hrvati napuštaju svoje hrvatstvo (1918, 31). Jugoslavenski kraljevski režim kritizira u Hrvatu 1928 (veljača, prosinac). Surađivao također u Vrhbosni (1916), mostarskoj Narodnoj slobodi (1922, 1924), Vjesniku Osječke oblasti (1924), Nastavnom vjesniku (1925–26), Savremeniku (1925, 1940), Hrvatskoj smotri (1933), Sv. Ceciliji (1934), Spremnosti (1944). Prijevode sa češkoga (S. Čech, J. Arbes, J. Neruda, Gabriela Preissova) objavljivao je u Viencu, Obzoru, Omladini, Bjelovarskom tjedniku. U knjižnici Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora pod pseudonimom Smiljan priredio je Izabrane basne (Zagreb 1918). Radovi su mu uvršteni u Antologiju sriemskih pisaca (Zagreb 1944) i antologiju Hrvatska riječ u Srijemu (Zagreb—Tovarnik 1995). Potpisivao se pseudonimima Augur, Beppo, Criticus, Foris, Inf., John, Ralf, Ralf Jernej, Sin(i)cerus, Smail, Smiljan.