IVAKIĆ, Branimir, glazbeni i književni kritičar (Karlovac, 10. III. 1906 — Zagreb, 20. XII. 1943). Sin Joze, književnika, kazališnoga i filmskoga redatelja. U Zagrebu 1919–22. pohađao školu HGZ, maturirao 1924. u Klasičnoj gimnaziji. Na Muzičkoj akademiji 1922–27. studirao kompoziciju u A. Dobronića i B. Berse, a na Pravnom fakultetu diplomirao 1929. te 1930. doktorirao rigorozom. Za Banovine Hrvatske bio perovodni vježbenik u Odjelu za seljačko gospodarstvo Banske vlasti 1940–41 (HDA, Zbirka personalija Banovine Hrvatske, 890, br. 16826), a za NDH novinar u Hrvatskom dojavnom uredu »Croatia«. Surađivao u zagrebačkim ilegalnim listovima Vijesti (1942) i Narodna borba (1943), pomagao partizanima pa je 1943. uhićen i s ostalim taocima smaknut u Dubravi za odmazdu zbog njihovih akcija u Zagrebu i okolici. Objavio više od 330 glazbenih kritika, osvrta, feljtona i biografskih članaka, oko 20 književnih kritika, osvrta i polemika u časopisima i novinama Riječ (1928–29), Pantheon (1929), Hrvatska revija (1930–37), Savremenik (1931, 1936), Obzor (1936–40), Književnik (1937), Novosti (1937, 1941), Jutarnji list (1938–41), Večer (1938, 1940–41) i Radio Zagreb (1941). O djelu i izvedbi pisao je sažeto i analitički, smještajući odgovarajući glazbeni izraz u kulturno-povijesni kontekst, a u stručno obrazloženim prosudbama zastupao isključivo umjetnička mjerila. Nacionalni je stil smatrao završenim razdobljem u europskoj glazbi XX. st. (Riječ, 1929), ali ga je podržavao u skladanju svojih suvremenika u Hrvatskoj (K. Baranović, I. Brkanović, J. Gotovac, B. Kunc, K. Odak) ne vrednujući pritom udio nacionalnoga u glazbi sam po sebi već »kao kriterij originalnosti«. Svoje je ocjene temeljio na nacionalnom smjeru i u knjizi Razvoj hrvatske muzike (Zagreb 1930, separat iz Hrvatske revije, 1930, 8, 11), pregledu razvoja narodne i umjetničke glazbe do njegovih dana kojim je popunio prazninu u glazbenoj historiografiji između Pregleda povijesti hrvatske muzike (Zagreb 1922) i Hrvatske narodne glazbe (Zagreb 1940) te Hrvatske umjetničke glazbe (Zagreb 1942) B. Širole. S I. Dončevićem i R. Marinkovićem pokrenuo je 1935. lijevo orijentiranu književnu reviju Dani i ljudi (u posljednjem, trećem broju potpisan kao glavni urednik). Uredio je knjige Slavonijo, zemljo plemenita (Zagreb 1936), prvi izbor iz očevih djela za koji je ujedno napisao biografski predgovor i bibliografiju, te Uspomeni A. G. Matoša (Zagreb 1938).
LIT.: Izvještaj konzervatorija hrvatskoga zemaljskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu za školsku godinu 1919.–1920.—1926.–1927. Zagreb 1920–1927. — (Osvrti na Razvoj hrvatske muzike): B. Rajakovac, Novosti, 25(1931) 23, str. 7–8. — B. Rumski, Zora, 2(1931) 20, str. 13. — Vješanje redarstveno utvrdjenih komunista i djelatnih partizana. Hrvatski narod, 5(1943) 21. XII, str. 10. — S. Ogrizović: Ljudi i događaji koji se ne zaboravljaju, 1. Zagreb 1953. — Ista: Odmazda. Zagreb 1962. — J. Andreis: Rezultati i zadaci muzičke nauke u Hrvatskoj. Rad JAZU, 1965, 337, str. 14. — M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. — M. Konjhodžić: Mala redakcija u Zagrebu. U: Zagreb u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, 2. Zagreb 1971, 293–307. — V. Mađarević: Književnost i revolucija. Zagreb 1974. — B. Jurišić: Dnevnik. Zagreb 1994. — S. Majer-Bobetko: Glazbena kritika na hrvatskom jeziku između dvaju svjetskih ratova. Zagreb 1994.
Marijana Pintar (2005)
