IVAKIĆ, Mihovil (Ivaka, Juretinović, Jurjetinović Ivakić, Grubišić Ivakić; Mihael), prevoditelj (Kaštel-Štafilić, 29. VI. 1752 — Kaštel-Štafilić, 11. IV. 1831). Prve gramatičke razrede vjerojatno je završio privatno u Kaštelima ili Trogiru, a humanističko-retoričke u splitskom sjemeništu 1776–78. kao konviktorac, potom filozofski studij privatno u splitskoga kanonika Vida Nikolića (geometriae ac philosophiae praeceptor domesticus) te bogoslovni studij u splitskom sjemeništu kao izvanjski student. Među klerike Trogirske biskupije ubrojen je već 1776, a za svećenika zaređen 1782. Za studija boravio je u splitskih oratorijanaca. U studenom 1784. dobio je otpusnicu iz Trogirske biskupije te je vrlo vjerojatno odmah potom stupio u splitsku Kongregaciju oratorijanaca sv. Filipa Nerija (filipinci). Sudjelovao je 1798. i 1801. u izboru novih dužnosnika filipinske zajednice te ostao njezinim članom do kolovoza 1806, kad su ga francuske oblasti zbog vodeće uloge u pobuni u Kaštelima osudile na smrt te naredile da bude isključen iz splitskoga oratorija. Uspio je pobjeći k Rusima, koji su tada s ratnih brodova nadzirali srednjodalmatinske otoke, povremeno napadali francuske položaje u okolici Splita i Makarske te poticali pobune domaćega pučanstva. U vrijeme ustanka Poljičana i primoraca u okolici Makarske protiv Francuza na poč. lipnja 1807. I. je ruskim brodom stigao do Kaštela te pozivao Kaštelane da im se pridruže. Nakon gušenja pobune i povlačenja ruskih brodova iz Jadrana, otputovao je u Rusiju, gdje je ostao do oko 1815, najkasnije do 1819. Po povratku u domovinu nije boravio u oratorijanaca nego u rodnom mjestu. Prevodio je Sveto pismo na hrvatski te je prijevodu dodao opširne bilješke talijanskoga prevoditelja i komentatora Antonija Martinija. Nepotpuni autograf njegova prijevoda starozavjetnih knjiga (četiri sveska s ukupno 2045 listova), koji je bio već pripremljen za tisak, čuva se u NSK u Zagrebu (sign. R 3423). Na prvom je svesku naslov Pismo sveto Staroga zakona pucskoga razglasa. Prinesceno iz latinskoga i parvi krat na svitlost podato u slovinski illiriski harvaski jezik od popa Mihovila Jurjetinovichia Ivakichia Kastelanina. U Splitu 1794. U Arheološkom muzeju u Splitu čuvaju se četiri rukopisna sveščića s ukupno 87 naknadno uvezanih listova u kojima su tri odulje Ivakićeve pjesme sastavljene u desetercima i sačuvane tek manjim dijelom. Između stihova prve od njih nekoliko je naknadno unesenih zapisa čitatelja iz Štafilića, datiranih godinom 1819 (Cl. Stafileo 1819.). Toj je sačuvana i naslovnica: Popivka na radosno povrachjenje prislavnoga Alesandra I. imperatura… u Petroburgu 1815. U drugoj opisuje francusko-ruski rat 1812–13, dok je treća nabožna sadržaja. Povjesničari su ga književnosti ubrojili među Kačićeve imitatore, ali su o književnoj vrijednosti tih pjesama iznijeli sasvim nepovoljan sud (I. Milčetić).
LIT.: T. Erber: Storia della Dalmazia dal 1797 al 1814. Zara 1888, 83–84. — P. Pisani: La Dalmatie de 1797 à 1815. Paris 1893, 201, 276. — I. Milčetić: Dva zaboravljena književnika iz Kaštela. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1916, 8, str. 181–182. — D. Berić: Sitni prilozi. Ibid., 1953, 24, str. 301–303. — V. Kapetanović (V. Kapitanović!): Nemiri u srednjoj Dalmaciji 1806.–1809. Kačić, 6(1974) str. 76–78. — A. Duplančić: Pjesme Mihovila Jurjetinovića Ivakića. Kaštelanski zbornik, 4(1994) str. 259–268. — V. Kapitanović: Hrvatska crkva pod francuskom vlašću. Croatica Christiana periodica, 17(1994) 33, str. 139.
Slavko Kovačić (2005)
