IVAN ANTUNOV IZ VIENNE

traži dalje ...

IVAN ANTUNOV IZ VIENNE (Antun iz Vienne; Johannes Antonii de Vienna; Jean d’Antoine), graditelj i kipar (? — ?, o. 1392). Podrijetlom iz južnofrancuskoga grada Vienne. Ne zna se kada se nastanio u Dubrovniku i je li onamo došao iz Vienne ili Korčule, kamo se možda doselio već njegov otac Antun iz Vienne. Spominje se u dubrovačkim arhivskim spisima 1379–81. kao protomajstor i 1382. kao bivši protomajstor crkve sv. Vlaha, a kao petrarius i lapicida javlja se i u korčulanskim dokumentima. Posjedovao je imanja u Dubrovniku i Korčuli, gdje je klesao arhitektonsku plastiku za Zadar i Ston pridonoseći građevinskomu povezivanju dalmatinskih gradova, posebice Dubrovnika i Korčule. Prevozio je kamen iz korčulanskih kamenoloma za dubrovačke i druge gradnje te dovozio drvo s Mljeta i Hvara na Korčulu. U Dubrovniku je 1382. klesao kvadriforu, tri stupa s glavicama, dva prozora po uzoru na biforu dubrovačkoga franjevačkoga zvonika, zidne umivaonike i krunu bunara za palaču plemića Bartola Ivanova de Qualis u Zadru. Te je godine primio u službu klesara Radoslava Ratkovića na godinu dana. God. 1385. iznajmio je od dubrovačkih dominikanaca zemljište za gradnju, vjerojatno vlastite radionice. U veljači 1387. ugovorio je izvedbu grobnice Paskva Rastića u dominikanskoj crkvi, ali ju je i unatoč iduće godine obnovljenomu ugovoru prepustio Cecchiju iz Monopolija. Po narudžbi graditelja Ivana iz Siene klesao je 1388. ogradu za dubrovačku palaču Ž. Bokšića. Isti mu je graditelj 1389. zadao predloške za kapitele i 1391. odredio plaću za radove na crkvi sv. Vlaha. God. 1389. obvezao se s klesarom Cvitanom Serljevićem da će za kuće koje je Dubrovačka Republika zidala u Stonu klesati gotičke prozore, vrata i ostale dijelove te je ugovorio s predstavnicima dubrovačkoga dominikanskoga samostana izradbu stupova, dijelove kojih je dao izraditi klesarima Prvoju i Maroju Nikuliću. U Dubrovniku je radio prozore za kuću Luke Bunića i za kuću Marina Gundulića u Gružu 1390, kada se spominje kao stanovnik Korčule. Ondje je 1388. zidao ložu na glavnom gradskom trgu, 1391. ugovorio s knezom Ciprijanom i sudcima dovršenje gradnje nove kule po uzoru na dubrovačke i preuzeo obnovu fasade na kući korčulanskoga plemića Rade Mišetića. U svoju korčulansku radionicu uzeo je u nauk Marka Miličevića 1387, potom i u službu 1390, kada i njegova brata klesara Ratka Miličevića, koji mu se 1389. obvezao izraditi 20 kapitela, te Božu Dabojevića s djetićem. Suradnju s graditeljem H. Dragoševićem ugovorio je i prekinuo 1390. Te godine primio je u nauk Živka Marinića Tomkova na šest godina i Maroja Dragoševića na tri godine. U Korčuli je 14. VII. 1392. sastavio oporuku u kojoj se spominje i vapno za gradnju franjevačkoga samostana na Badiji. Djela mu nisu utvrđena, a V. Foretić ga navodi kao mogućega autora pravokutne ploče s figurom sv. Antuna Pustinjaka u visokom reljefu i gotičkoj stilizaciji s uklesanim natpisom ANT. DE VIENA, smještene na terasi nekadašnje kuće Boschi u Korčuli. Ista ploča pripisuje se Antunu iz Vienne (V. Vuletić Vukasović, Alena Fazinić).

LIT.: V. Vuletić Vukasović: Trijemovi (lože) u gradu Korčuli. Slovinac, 5(1882) 29, str. 462. — F. Radić: Primjetbe na članak g. Vid Vuletić-Vukasovića. Starinar (Beograd), 3(1886) 3, str. 108, 114. — T. G. Jackson: Dalmatia, the Quarnero and Istria, 2. Oxford 1887, 255–257. — V. Vuletić Vukasović: Bilješke o nekim starinama u gradu Korčuli i dalje, a na »primjedbe« g. Franja Radića. Starinar, 4(1887) 2, str. 52; 3, str. 76–81; 4, str. 119, 121–122. — F. Radić: Primjedbe na bilješke o nekijem starinama u gradu Korčuli. Ibid., 6(1889) 1, str. 12–13, 15–16; 2, str. 53, 55. — C. Fisković: Korčulanska katedrala. Zagreb 1939, 47–48. — V. Foretić: Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420. Zagreb 1940, 280, 286, 289, 320, 345, 353. — C. Fisković: Artistes français en Dalmatie. Annales de l’Institut français de Zagreb, 10–11(1946–47) 28/29, str. 7–10. — V. Foretić: Jean de Vienne – un maitre français du XIVe siècle a Dubrovnik et a Korčula. Ibid., str. 83–96. — M. Dinić: Odluke veća Dubrovačke republike, 1. Beograd 1951, str. 141; 2. 1964, str. 188, 193, 220. — C. Fisković: Zadarski majstori u Dubrovniku tokom 14. stoljeća. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) str. 404, 407. — Isti: Prvi poznati dubrovački graditelji. Dubrovnik 1955, 16, 31, 92, 100, 105. — Isti: Zadarski sredovječni majstori. Split 1959, 17, 18. — M. Foretić: Podrijetlo porodice korčulanskih kamenara Andrijića. Peristil, 1960, 3, str. 34. — C. Fisković: Les artistes français ed Dalmatien du XIVe au XVIIe siècle. Annales de l’Institut français de Zagreb, 1964–65, 14/17, str. 25–27. — Isti: Francuski gotički i renesansni majstori u Dalmaciji. Mogućnosti, 14(1967) 1/2, str. 146–148. — J. Belamarić: Franjevačka crkva i samostan na Otoku kod Korčule. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1983, 23, str. 149. — Z. Šundrica: O prvim graditeljima Stona. U: Zbornik radova u čast 650. obljetnice planske izgradnje Stona i Malog Stona. Ston 1987, 45, 54. — A. Fazinić: Srednjevjekovne zidine grada Korčule. Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1988–89, 12/13, str. 81. — Đ. Petrović: Sepulkralni spomenici u srednjovjekovnom Dubrovniku. U: Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljeća (katalog izložbe). Zagreb 1991, 131. — A. Fazinić: Figuralna skulptura gotičko-renesansnog stila na Korčuli. Godišnjak grada Korčule, 3(1998) str. 99, 100, 111.
 
Višnja Flego (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IVAN ANTUNOV IZ VIENNE. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 6.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ivan-antunov-iz-vienne>.