IVAN IZ SIENE (Ivan Stjepanov iz Siene, Giovanni di Stefano da Siena, Johannes de Senis), graditelj i klesar (XIV. st.). Potkraj XIV. st. nastanio se u Dubrovniku, gdje je kao jedan u nizu protomajstora druge crkve sv. Vlaha naslijedio Ivana Antunova iz Vienne i radio uz prekide 1386–98. Spominje se u dubrovačkim dokumentima kao Johannes de Senis lapicida, a 1388, kada je sa slikarom i štitarom Franjom Nanijevim primio založenu kuću Stojka Miletića na tri godine, kao Johannes Stephani de Senis petrario. U ispravama iz studenoga 1384. i lipnja 1385. ugovarali su se uvjeti Ivanova dolaska u Dubrovnik, a 1386. i 1388–89. njegova protomajstorska plaća. U Dubrovniku je Ž. Bokšiću gradio palaču, za koju je u rujnu 1388. naručio kamenu ogradu od Ivana Antunova iz Vienne. S tim je majstorom, a posredno s R. Miličevićem i Cecchiom iz Monopolija, surađivao 1389. zadajući predloške za kapitele te 1391. određujući plaću za radove na crkvi sv. Vlaha. God. 1390. boravio je u Rimu, ali se u studenom te godine vratio u Dubrovnik i 1391. nabavljao kamen za tu crkvu. Od siječnja do svibnja 1392. bio je na dopustu radi boravka izvan Dubrovnika. Možda je tada radio u Anconi, jer je u lipnju 1393. ugovorio s Veljkom Hrankovićem da će mu iz korčulanskih kamenoloma prevesti kamen u Anconu. U srpnju 1397. vlada ga je ponovo potvrdila za protomajstora crkve sv. Vlaha na godinu dana. Te godine radio je na novom mostu vrata od Pila za koji je 1398. predao sve pragove i drugo kamenje koje je držao nepodesnim za radove na crkvi. Od Ivanovih se djela u Dubrovniku nije ništa očuvalo. Vjerojatno je istovjetan s graditeljem i klesarom Giovannijem di Stefano da Siena, koji je djelovao u Sieni (1366), Rimu (1369, 1388), Firenci (1369), Orvietu (1379) i Anconi (1391).
LIT.: S. Skurla: Sveti Vlaho, biskup i mučenik od Sevasta, dubrovački obranitelj. Dubrovnik 1871, 111. — C. Fisković: Artistes français en Dalmatie. Annales de l’Institut français de Zagreb, 10–11(1946–47) 28/29, str. 9. — V. Foretić: Jean de Vienne – un maitre français du XIVe siècle a Dubrovnik et a Korčula. Ibid., str. 88, 90, 92. — C. Fisković: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 15. — K. Jireček: Istorija Srba, 2. Beograd 1952, 222. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1. Beograd 1952, 29. — C. Fisković: Zadarski majstori u Dubrovniku. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) str. 404. — L. Beritić: Utvrđenja grada Dubrovnika. Zagreb 1955, 33–34, 100. — C. Fisković: Prvi poznati dubrovački graditelji. Dubrovnik 1955, 16, 31–32, 92, 100, 105. — M. Dinić: Odluke veća Dubrovačke Republike, 2. Beograd 1964, 104, 184, 208, 253, 455, 487. — C. Fisković: Les artistes français en Dalmatie du XIVe au XVIIe siècle. Annales de l’Institut français de Zagreb, 1964–65, 14/17, str. 26. — Isti: Francuski gotički i renesansni majstori u Dalmaciji. Mogućnosti, 14(1967) 1/2, str. 146, 147.
Višnja Flego (2005)
