IVAN (Ioannъ, Joan, Zauan, Žvan, Johannes), javni bilježnik i kanonik (? — ?, nakon 16. VI. 1252). Spominje se samo u ispravama koje je pisao. O njegovoj se narodnosnoj pripadnosti različito raspravljalo. Za jedne je bio hrvatskoga (J. Vrana, Dragica Malić), a za druge romanskoga (P. Ivić) ili vjerojatno romanskoga podrijetla (E. Hercigonja). Iako nema izvornih podataka o njegovu školovanju, svi istraživači ističu latinsku izobrazbu i solidno poznavanje ćiriličnog pisma, što je razumijevalo dublje poznavanje crkvenoslavenskoga jezika. Sigurno je da je bio svećenik splitske Crkve, a istraživači s razlogom drže da se na njega odnosi podatak iz 1229. u presudi splitskoga nadbiskupa Guncela u sporu između glagoljaša benediktinaca rogovske opatije sv. Kuzme i Damjana na Pašmanu i templara u Vrani, u kojoj se spominje splitski kanonik Ivan kao subđakon i pisar isprave. Prema Iviću, na Ivana se odnosi podatak iz isprave srpskoga kralja Vladislava od 23. VI. 1237. kojom je sklopio ugovor sa Splitom. Po tom mišljenju I. je kao član splitske kancelarije koji vlada ćiriličnim pismom došao na Cetinu radi sklapanja ugovora. Tu se spominje kao kanunich Zauan. Budući da se pojavljuje u ulozi latiničnog i ćiriličnog pisara, može se pretpostaviti da se na njega odnose vijesti u više isprava nastalih od 24. II. 1240. do 11. IX. 1251. u kojima se njihov pisar dosljedno potpisuje kao svećenik, ali i kao kanonik te prisegnuti bilježnik splitske komune (Johannes clericus comunis Spalatensis iuratus notarius). Poznatiji je kao pisar ćirilične isprave znane kao Povaljska listina, koju je napisao 1. XII. 1250. na temelju starijega predloška po naredbi hvarskoga biskupa Nikole, kneza Vlašćine, župana Čeprnje i sudca Luke, a na molbu Ivana, opata samostana sv. Ivana Krstitelja u Povljima na Braču. I. se u ispravi potpisuje kao kanonik Svetoga Dujma i prisegnuti pisar hvarski (Joan kanunik Svetago Dujma, prisežen pisac hvarski). Osim te isprave, prepisao je – prema F. Račkom – »od rieči do rieči ne dodavši i ne oduzevši jim ništa« u novu knjigu još 150 samostanskih listina.
LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 258. — F. Rački: Stari priepisi hrvatskih izprava do XII. vieka prema maticam. Rad JAZU, 1876, 36, str. 138–139, 142. — Isti: Najstarija hrvatska cirilicom pisana listina. Starine, 1881, 13, str. 198, 204–205, 210. — Đ. Šurmin i S. Bosanac: Čitanka iz književnih starina staroslovenskih, hrvatskih i srpskih za VII. i VIII. razred srednjih škola. Zagreb 1901, 155. — T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 3. Zagreb 1905, str. 318; 4. 1906, str. 105, 184. — I. Ostojić: Povaljska opatija. Narodna starina, 9(1930) 24, str. 160. — Isti: Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Split 1934, 53, 55. — M. Barada: Ivan Ostojić, Benediktinska opatija u Povljima na otoku Braču. Bogoslovska smotra, 23(1935) 1, str. 111. — M. Dinić: Tri povelje iz ispisa Ivana Lučića. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, 1955, 3, str. 71, 73. — J. Vrana: Kulturnohistorijsko značenje Povaljske ćirilske listine iz godine 1250. Filologija, 3(1962) str. 202–203, 207, 209, 214, 218. — V. Putanec: Tekstološki i jezični problemi u Povaljskom kartularu (1184–1250). Slovo, 1964, 14, str. 103, 107. — I. Ostojić: Još o sadržaju i pismu Povaljskog kartulara. Ibid., 1967, 17, str. 125, 128, 130, 133–134. — Isti: Povlja, povijesni prikaz. Split 1968, 55. — O. Nedeljković: O ispravi kneza Brečka kao spomeniku jezične prošlosti na Braču. Poljički zbornik, 2(1971) str. 200–208, 210. — P. Šimunović: Toponimija otoka Brača. Brački zbornik, 1972, 10, str. 22–24, 47–48, 51. — E. Hercigonja: Srednjovjekovna književnost. Zagreb 1975. — I. Ostojić: Metropolitanski kaptol u Splitu. Zagreb 1975. — E. Hercigonja: Povaljska listina i natpis povaljskog praga u hrvatskoj kulturnoj i književnoj povijesti. Brački zbornik, 1987, 16, str. 64–65. — P. Ivić: Otkud ćirilica na Braču. Ibid., str. 186–187. — D. Malić: O narodnosti pisara Ivana. Ibid., str. 187–188. — Ista: Povaljska listina kao jezični spomenik. Zagreb 1988, 7, 10–14, 17–18, 20–21, 29–30, 41–43, 154, 158, 169, 176, 193, 220, 226. — E. Hercigonja: Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Zagreb 1994, 85–86, 96. — Isti: Glagoljaštvo i glagolizam. U: Hrvatska i Europa, 1. Zagreb 1997. — R. Katičić: Litterarum studia. Zagreb 1998.
Pejo Ćošković (2005)
