IVAN RABLJANIN (Ioannes Arbensis, Giovanni d’Arbe), latinski pisac (XV. st.). Nema podataka o njegovu životu i radu. Zna se samo da je bio benediktinac, a prvi ga 1525. spominje V. Pribojević u svojem govoru De origine successibusque Slavorum (Venecija 1532) te uvršćuje među hrvatske književnike humanističkoga kruga koji su »svojim književnim djelima stekli vječnu slavu«. Uz Ivana Rabljanina Pribojević navodi da su tomu krugu pripadali Marko Marulić, Koriolan Cipiko, Ilija i Ivan Gučetić, Ivan Stojković, Juraj Dragišić, Ivan Stafilić, Ivan Polikarp, Jeronim Pribojević i Pavao Paladinić. Poslije se u literaturi uz njegovo ime navodi autorstvo latinskih govora, koji da su prevađani i na hrvatski. Je li riječ o protuturskim govorima ili prigodnim poslanicama, ne može se reći. Predmnijeva se da je u duhu onoga vremena sa suvremenicima izmjenjivao poslanice, kojima se danas zameo trag. U vrijeme kad je Pribojević držao svoj govor, I. R. je već bio preminuo, što se zaključuje iz Pribojevićeva idućega navoda o glasovitim još živućim muževima njegova doba.
LIT.: G. Ferrari Cupilli: Cenni biografici di alcuni uomini illustri della Dalmazia. Zara 1887, 82. — V. Pribojević: De origine successibusque Slavorum. Zagreb 1951, 86, 190. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964, 169.
Nataša Bašić (2005)
