IVAN ŠIPUŠKI (Iohannes de Scepus), biskup (Spišská Kapitula kraj Spišske Nove Vesi, u pol. XIV. st. — ?, prije 1415). Nije poznato kada je I. Š., prepozit i doktor kanonskoga prava, imenovan biskupom zagrebačkim, no 31. XII. 1394. obećao je Apostolskoj komori i kardinalskomu kolegiju uplatiti pristojbu za svoje imenovanje. Još 1396. uplaćivao je Komori svoje i prethodnikove dugove, koje je podmirio tek sljedeći biskup Eberhard. Kao kraljevski vikar s banom Nikolom II. Gorjanskim i njegovim bratom Ivanom predsjedao je Hrvatskomu saboru u Ninu 30. V – 24. VII. 1396. Sačuvani su spisi o parnicama koje je kao kraljevski vikar i izabrani vrhovni kraljevski sudac rješavao s velikašima. Kako bi očuvao dobre odnose s Kaptolom, biskup je razrješenje spora 1396. između velikoga prepošta Ladislava i ostalih kanonika oko posjeda Blaguše, koji je prepošt prisvojio, prepustio generalnomu vikaru Ivanu iz Siene i Kaptolu. Poput prethodnika Ivana Smila, sukobio se s građanima zagrebačkoga Gradeca, zatraživši od njih navodno pravo skupljača desetine, desetinsku šesnaestinu. Nakon pritužbe građana kralj Žigmund naredio mu je 26. IV. 1395. da odustane od novotarija, no biskup je grad udario interdiktom. Kralj mu je 1. IX. 1395. zapovjedio da skine interdikt te da ne izaziva sukob. Spor se stišao do rujna 1396, kada se nije znalo je li Žigmund preživio bitku kraj Nikopola (25. IX) ili je nestalo kraljeva autoriteta i vlasti. Na Miholje su I. Š. i Kaptol poslali naoružane ljude da otmu prikupljenu vinsku šesnaestinu, koju su oni, pretukavši građane, dovezli na Kaptol. Sukob je svom žestinom izbio 17. XII. 1396. i prerastao u jedan od najgorih u povijesti dvaju naselja. Na sam je Božić biskup udario Gradec interdiktom, a 11. I. 1397. predvodio je svečano proglašenje izopćenja u stolnici. Nakon povratka Žigmund je 25. III. naredio Kaptolu da građanima Gradeca vrati oteta dobra, a zbog navodne suradnje s kraljevim protivnicima I. Š. morao se povući sa zagrebačke biskupske stolice. Kraljevi izaslanici, biskupi Bartucij i Matija, poništili su 12. IV. sve crkvene kazne izrečene protiv Gradeca. Bivši se zagrebački biskup priklonio pretendentu na prijestolje Ladislavu Napuljskomu, kojega je u međuvremenu podupro i papa Bonifacije IX. Papa ga je 28. III. 1401. imenovao kaločkim nadbiskupom, a papin izaslanik kardinal Angelo Acciaioli 1403. ponovo zagrebačkim biskupom, no tadašnji zagrebački biskup Eberhard nije odstupio. Nato je I. Š. imenovan napuljskim nadbiskupom. — Dugotrajne dvojbe oko biskupove identifikacije – poistovjećivanje s Ivanom Smilom te uvođenje u povijesnu literaturu tobožnjega biskupa Ivana Gorjanskoga – u hrvatskoj je historiografiji razriješio A. Lukinović 1990.
LIT.: I. Katona: Historia metropolitanae Colocensis ecclesiae, 1. Colocae 1800, 396–397. — V. Fraknói: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, 3. Budapestini 1888. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 1. Zagreb 1889. — V. Klaić: Hrvatski sabori do godine 1790. Zbornik Matice hrvatske. Zagreb 1925, 260–261. — J. Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 38. — E. Mályusz: Zsigmondkori oklevéltár, I. Budapest 1951. — N. Klaić: Zagreb u srednjem vijeku. Zagreb 1982. — A. Lukinović: Zagrebački biskupi Ivan Smilo i Ivan Šipuški 1388–1397. Croatica Christiana periodica, 14(1990) 25, str. 187–191, 195–200. — M. Šamšalović i dr.: Diplomatički zbornik, 18. Zagreb 1990. — A. Lukinović: Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, 5–6. Zagreb 1992–1994. — Isti: Ivan Šipuški 1394–1397. U: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb 1995, 154–161. — Camera apostolica, 1. Zagreb—Rim 1996. — J. Marković: Plaćanja pristojbi zagrebačkih biskupa Apostolskoj komori u 14. i 15. stoljeću. Tkalčić, 3(1999) str. 276.
Mladen Švab (2005)
