IVAN SMILO (Iohannes Bohemus), biskup (?, prva pol. XIV. st. — Zagreb, između 17. III. i 31. XII. 1394). Zbog češkoga podrijetla nazivan i Bohemus. Od 1380. bio je čanadski biskup, vjerojatno blizak kraljicama Elizabeti i Mariji. Na zagrebačkoj biskupskoj stolici naslijedio Pavla Horvata, svrgnutoga protivnika kralja Žigmunda Luksemburgovca. Kao zagrebački biskup u vrelima se prvi put spominje 4. VI. 1386, kad je Apostolskoj komori uplatio dio pristojbe za biskupsko imenovanje. »Težak i Crkvi i Kaptolu« (B. A. Krčelić), biskup se sukobljivao s građanima Gradeca i kanonicima zagrebačkoga Kaptola. S prvima osobito oko ubiranja desetinske šesnaestine, navodnoga prava skupljača desetine koje je 1388. prisvojio. Te godine biskup je Gradec udario interdiktom; nakon žalbe kralju, interdikt je na poč. 1389. skinut, ali se spor oko šesnaestine nastavio. Zbog sukoba s Gradecom oko granice na potoku Medveščaku i prava na tamošnje mlinove te oko Popova tornja, biskupa je podupirao Kaptol. Na Badnjak 1391. biskup je dao bombardirati zidine Gradeca. Nakon istrage, kralj ga je ukorio pa su se biskup i Kaptol u svibnju 1392. pomirili s Gradecom. S Kaptolom se I. S. sukobio zbog posjeda Bokanova polja i zbog desetine Davidovca i Lašćine, koje je prisvojio još njegov prethodnik. Taj je spor, koji je dospio pred kralja i papinski sud, 1392. izgubio. Budući da je uveo godišnju skupštinu biskupskih predijalaca na kojoj su se provjeravale i dodjeljivale povlastice, biskup se pamti i po boljem upravljanju biskupskim posjedima. Od dokumenata sastavljenih na njegov poticaj ističe se najstariji sačuvani inventar zagrebačke katedrale od 17. III. 1394. Prema podatcima iz njega dao je preurediti tzv. Đulajevu mitru ukrašenu draguljima i biserima. Predmeti koji se spominju kao biskupov dar – bijela misnica s dalmatikama i izvezenim slikama Navještenja, sv. Stjepana kralja i još tri slike Spasitelja, arkanđela Mihaela i Blažene Djevice te nekoliko sagova – nisu sačuvani. U tom je inventaru biskup spomenut posljednji put. Smatralo se da je biskupsku čast obnašao do 1397, kada je zagrebačkim biskupom postao Eberhard, no prema novijim istraživanjima 1394. naslijedio ga je Ivan Šipuški.
LIT.: V. Fraknói: Monumenta Vaticana historiam regni Hungariae illustrantia, 3. Budapestini 1888. — I. K. Tkalčić: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 1. Zagreb 1889. — Isti: Biskupi zagrebački od osnutka biskupije do XIV. vieka. Katolički list, 43(1892) 33, str. 259–260; 34, str. 267–269; 35, str. 275–277; 36, str. 283–284; 37, str. 291–293. — J. Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 37–38. — D. Kniewald: Najstariji inventari zagrebačke katedrale. Starine, 1951, 43, str. 49–81. — Diplomatički zbornik, 17–18. Zagreb 1981–1990. — A. Lukinović: Najstariji sačuvani imovnik zagrebačke katedrale (1394). Croatica Christiana periodica, 6(1982) 9, str. 66–89. — Isti: Zagrebački biskupi Ivan Smilo i Ivan Šipuški 1388–1397. Ibid., 14(1991) 25, str. 187–194, 200–202. — Isti: Povijesni spomenici Zagrebačke biskupije, 5. Zagreb 1992. — B. A. Krčelić: Povijest Stolne crkve zagrebačke. Zagreb 1994. — A. Lukinović: Biskup Ivan Smilo Bohemus 1386–1394. U: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb 1995, 148–153. — Isti: Zagreb – devetstoljetna biskupija. Zagreb 1995, 107–109. — Camera apostolica, 1. Zagreb—Rim 1996. — J. Marković: Plaćanja pristojbi zagrebačkih biskupa Apostolskoj komori u 14. i 15. stoljeću. Tkalčić, 3(1999) str. 275–276.
Iva Mandušić (2005)
