IVAN

IVAN (Johannes), vojvoda (?, druga pol. VIII. st. — ?, prva pol. IX. st.). Kada su nakon bizantsko-franačkoga rata u Italiji Franci 788. zavladali Istrom, za njezina su upravitelja postavili vojvodu (dux) Ivana, koji je boravio na državnom dobru kraj Novigrada. Za rata Karla Velikoga 791. protiv Avara vodio je istarske čete u južnoj vojsci, kojom je zapovijedao Karlov sin, talijanski kralj Pipin. Kako je za pohod I. prikupio mnogo ljudi i stoke, izazvao je nezadovoljstvo istarskih općina. Nezadovoljstvo je poticao i uvođenjem franačkoga feudalnoga prava kojim je rušio municipalni sustav, napose nastojeći uništiti veliki posjed građana i patricija. Uklanjao je izabrane gradske službenike i na njihova mjesta postavljao franačke, podvrgavao gradska područja svojoj izravnoj vlasti i nametao gradovima feudalne terete, zadržavao novac od gradskih poreza koji se dotad slao u Carigrad, prisvajao javna i napuštena dobra i ubirao velike prihode od plodina, a na pusta i neobrađena zemljišta, kojih je tada u Istri bilo mnogo, naseljivao Slavene koji su mu plaćali najamninu. Budući da su bili nezadovoljni i postupcima biskupâ, predstavnici istarskih romanskih gradova (Trst, Novigrad, Poreč, Rovinj, Pula, Labin, Pićan, Motovun i Buzet) potužili su se protiv njih i vojvode Ivana – ponešto pretjerujući u opisu svojega povoljnoga položaja u doba bizantske vlasti – izaslanicima cara Karla Velikoga i kralja Pipina na zboru na rječici Rižani kraj Kopra oko 804. Ustali su u obranu dotadašnjega položaja i prava svojih općina te tzv. Rižanskim placitom u mnogočem uspjeli. Priznata im je samouprava, a I. se morao obvezati da će ukloniti slavenske naseljenike sa zemljišta koja mogu obrađivati sami građani. Ipak ih je zadržao na pustim zemljištima, koja su prema franačkom pravu bila kraljevsko vlasništvo, izuzimajući ih i nadalje od vlasti dotadašnjih zemljoposjednika. Po tom je njegova uprava zadržala značenje u srednjovjekovnom naseljivanju Istre.