IVANČIĆ, Franjo Josip

IVANČIĆ, Franjo Josip, publicist, hagiograf (Varaždin, 26. IV. 1854 — Samobor, 16. X. 1915). Završivši Bogoslovni fakultet u Zagrebu, postao je 1877. svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Bio je kapelan u Sopju i Krapinskim Toplicama, župnik u Velikoj Erpenji 1886–89, Ljubeščici 1889–93. i Krapju 1893–95. God. 1895. stupio je na Trsatu u franjevačku Hrvatsko-kranjsku provinciju Sv. križa. Bio je propovjednik u svetištu Majke Božje 1896–1900, a zatim je kao član novouspostavljene franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda u granicama Banske Hrvatske djelovao pastoralno u Jastrebarskom 1900/01, Karlovcu 1901/02, Požegi 1902/03, 1905–07. i Samoboru 1903–05. Vrativši se u svjetovni kler, od 1911. do umirovljenja 1914. svećenik je Đakovačko-srijemske biskupije. Na Trsatu je 1896. pokrenuo dva mjesečnika: za svećenike homiletski Dušobrižnik, glasnik za katoličke propovijedi i za članove Franjevačkoga svjetovnoga reda Ružičnjak sv. Franje Serafskoga, nabožno-poučni mjesečni list za katolički puk, nasploh trećorednike. Uređivao ih je desetljeće, a tada ih je preuzela Hrvatska provincija sv. Ćirila i Metoda (prvi do 1920. a drugi do 1945. pod imenom Glasnik sv. Franje). Surađivao je u Katoličkom listu (1885) i priredio molitvenike Zdravo Marija, majka milosti te Slava Bogu. Svojim je pisanjem pridonio našoj pučkoj nabožnoj i homiletskoj literaturi, napose katoličkoj publicistici, u duhu katoličke restauracije nakon I. vatikanskoga koncila.