IVANDA, Branko

IVANDA, Branko, filmski i TV redatelj i scenarist (Split, 25. XII. 1941). Maturirao u Splitu 1960, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao komparativnu književnost i filozofiju 1960–64, diplomirao 1974. filmsku i TV režiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju pri kojoj je od 1980. docent i od 1985. redoviti profesor filmske i TV režije. U razdoblju 1985–90. također predaje iste predmete na University of California u Los Angelesu. — Od 1961. objavljuje kritike, feljtone i eseje u periodicima Filmska kultura, Polet, Start, Studentski list, Studio, Telegram. Na filmu od 1965, isprva redateljski asistent. Režirao je dugometražne igrane kinofilmove Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968), koji se uklapa u modernističke tendencije hrvatskoga filma 1960-ih, Prijeki sud (1978), prema romanu Šašava luna Ž. Jeličića, kriminalistički Zločin u školi (1982), prema romanu Stroj za maglu P. Pavličića te adaptaciju romana I. Aralice Konjanik (2003). Njegov TV film Nocturno (1974), estetizirana ekranizacija pripovijetke K. Š. Gjalskoga, prebačen je 1983. na 35mm vrpcu i prikazivan u kinima pod naslovom Noć poslije smrti. Navedena djela (kojima je i suscenarist) obilježava naglasak na psihičkom svijetu likova, sugestivan ugođaj te sklonost fantastici i nadrealističnim elementima. Također je režirao više dugometražnih igranih TV filmova i drama, uglavnom adaptacijâ književnih predložaka, među kojima D. Kiša (Drveni sanduk Thomasa Woolfa, 1973), I. Kušana (Psihopati, 1974), M. Feldmana (Zec, 1975), M. Matkovića (Slučaj maturanta Wagnera, 1976), M. Sabolovića (Špijunska veza, 1980), M. Krleže (U logoru, 1984), Lade Kaštelan (Sestre, 1991). Režira i dokumentarne filmove, od kojih je zapažen dugometražni o studentskom štrajku Poezija i revolucija (2000, suredatelj Z. Tadić), snimljen 1971, reklamne filmove i TV emisije; ističe se izravnim TV prijenosima i naknadnim obradbama opera i koncerata klasične glazbe i džeza (9 Beethovenovih simfonija, Porin V. Lisinskoga, Aida G. Verdija, Figarova ženidba W. A. Mozarta) te kazališnih predstava (M. Držić, Krleža, L. Pirandello, Molière, W. Shakespeare). Bio je suradnikom antologijske emisije o filmu 3, 2, 1 kreni 1970-ih (intervjui s C. Chabrolom i F. Truffautom), a režirao je i u kazalištu.