IVANDA, Branko

traži dalje ...

IVANDA, Branko, filmski i TV redatelj i scenarist (Split, 25. XII. 1941). Maturirao u Splitu 1960, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao komparativnu književnost i filozofiju 1960–64, diplomirao 1974. filmsku i TV režiju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju pri kojoj je od 1980. docent i od 1985. redoviti profesor filmske i TV režije. U razdoblju 1985–90. također predaje iste predmete na University of California u Los Angelesu. — Od 1961. objavljuje kritike, feljtone i eseje u periodicima Filmska kultura, Polet, Start, Studentski list, Studio, Telegram. Na filmu od 1965, isprva redateljski asistent. Režirao je dugometražne igrane kinofilmove Gravitacija ili fantastična mladost činovnika Borisa Horvata (1968), koji se uklapa u modernističke tendencije hrvatskoga filma 1960-ih, Prijeki sud (1978), prema romanu Šašava luna Ž. Jeličića, kriminalistički Zločin u školi (1982), prema romanu Stroj za maglu P. Pavličića te adaptaciju romana I. Aralice Konjanik (2003). Njegov TV film Nocturno (1974), estetizirana ekranizacija pripovijetke K. Š. Gjalskoga, prebačen je 1983. na 35mm vrpcu i prikazivan u kinima pod naslovom Noć poslije smrti. Navedena djela (kojima je i suscenarist) obilježava naglasak na psihičkom svijetu likova, sugestivan ugođaj te sklonost fantastici i nadrealističnim elementima. Također je režirao više dugometražnih igranih TV filmova i drama, uglavnom adaptacijâ književnih predložaka, među kojima D. Kiša (Drveni sanduk Thomasa Woolfa, 1973), I. Kušana (Psihopati, 1974), M. Feldmana (Zec, 1975), M. Matkovića (Slučaj maturanta Wagnera, 1976), M. Sabolovića (Špijunska veza, 1980), M. Krleže (U logoru, 1984), Lade Kaštelan (Sestre, 1991). Režira i dokumentarne filmove, od kojih je zapažen dugometražni o studentskom štrajku Poezija i revolucija (2000, suredatelj Z. Tadić), snimljen 1971, reklamne filmove i TV emisije; ističe se izravnim TV prijenosima i naknadnim obradbama opera i koncerata klasične glazbe i džeza (9 Beethovenovih simfonija, Porin V. Lisinskoga, Aida G. Verdija, Figarova ženidba W. A. Mozarta) te kazališnih predstava (M. Držić, Krleža, L. Pirandello, Molière, W. Shakespeare). Bio je suradnikom antologijske emisije o filmu 3, 2, 1 kreni 1970-ih (intervjui s C. Chabrolom i F. Truffautom), a režirao je i u kazalištu.

LIT.: V. Vuković: Gravitacija Branka Ivande. Telegram, 10(1969) 473, str. 22. — T. Kurelec i V. Roksandić: Sineasti u mračnoj šumi (razgovor s Brankom Ivandom). Prolog, 3(1970) 9, str. 69–73. — N. Gilić: Ekranizacija Notturna Ksavera Šandora Gjalskog. Hrvatski filmski ljetopis, 4(1998) 16, str. 97–103. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896–1997. Zagreb 1998. — N. Gilić: Notturno, položaj u mijeni stilskih forma-cija. Komparativna povijest hrvatske književnosti (zbornik), 1999, str. 226–232.
 
Damir Radić i Bruno Kragić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

IVANDA, Branko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 4.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/ivanda-branko>.