IVANIŠEVIĆ, Ante, drvorezbar i kipar (Split, 30. IV. 1905 — Split, 18. X. 1969). U Splitu završio srednju tehničku školu 1925 (E. Vidović, M. Peruzzi), a potkraj 1930-ih otvorio drvorezbarsku radionicu. Sudjelovao je u osnivanju splitske Škole za primijenjenu umjetnost i ondje bio nastavnikom 1947–67. Radio je u drvu skulpture, reljefe, namještaj, ukrasne i uporabne predmete. Modelirao je realistički ženske figure (Seljanka, Materinstvo, Odmaranje), portrete (Moj sin) i sakralnu plastiku (Sv. Josip, crkva sv. Dominika u Splitu). Bavio se restauracijom drvenih umjetnina u suradnji s Konzervatorskim zavodom za Dalmaciju. Obnovio je intarzije gotičkoga ormara u sakristiji trogirske katedrale (1960), renesansnoga ormara u sakristiji samostana Male braće u Dubrovniku (1963) te dijelove romaničkih korskih sjedala u splitskoj katedrali (1964). Izlagao je redovito na izložbama ULUH-a (1946–67), a posmrtno su mu djela izložena na splitskim izložbama Lik i djelo Marka Marulića (1991) i Umjetnost o narodu (1997).
LIT.: P.: Misao u drvu. Slobodna Dalmacija, 14(1956) 5. V, str. 3. — V. Maleković (V. M.): Kako je kipar Ivanišević ušao među evanđeliste. Vjesnik, 25(1964) 27. IX, str. 6; 8. XI. str. 6. — G. Sladoljev: Ante Ivanišević. Kulturna baština, 6(1979) 9/10, str. 119–120.
Višnja Flego (2005)
