IVANIŠEVIĆ, Mate

IVANIŠEVIĆ, Mate (Matej, Milan), pisac (Valpovo, 9. IV. 1870 — Vođinci, 26. IV. 1925). Polazio osječku klasičnu gimnaziju (1881–87). Studirao filozofiju u Beču, bogosloviju u Baji, zaređen 1894. u Kaloči. Kao franjevac Provincije sv. Ivana Kapistranskoga službuje u Našicama i Vukovaru, 1897. prelazi u svjetovni kler Biskupije bosanske i srijemske te je do 1921. kapelan i župnik u Vrpolju, Ivankovu, Nikincima, Nijemcima, Osijeku, Vinkovcima, Hrkanovcima, Bošnjacima i Piškorevcima, potom upravitelj župne podružnice u Vođincima 1921–25. Objavljivati je počeo kao franjevački gojenac u Baji u krugu preporoditelja bačkih Hrvata oko glasila Neven. Pod svojim se imenom javio 1893. književnim radovima u Hrvatskom braniku, raspravom o konstitucijama pape Lava XIII. u Glasniku biskupija bosanske i sriemske, zbirkom Pripovijetke za hrvatski narod te kao urednik spomenice Ibrišimoviću 1893. franjevački bogoslovi (Zagreb). Kao suosnivač Kluba hrvatskih književnika u Osijeku (1909) zauzimao se za promicanje hrvatske književnosti, jezika i kulture u školstvu i javnom životu naglašavajući njihovu prosvjetiteljsku ulogu. S polazišta kršćanskoga svjetonazora kritizirao je modernizam i pisce okupljene oko zagrebačkoga Savremenika, a stajalište da književnost mora biti prožeta vjerskim duhom te služiti moralnoj i kulturnoj obnovi naroda (Mitrovački glasnik, 1913, 63) potvrdio je i u zbirkama Pripovijetke za hrvatski narod i Zrcalo ćudorednoga života (1894). Novele i humoreske, nerijetko idiličnoga ozračja s poetičnim opisima prirode, te religiozne pjesme i prigodničarske budnice objavljivao je u Sriemskim novinama (1891–92), Hrvatskom braniku (1893–1903, 1905, 1907, 1909, 1914), Serafinskom perivoju (1902), Mitrovačkom glasniku (1912–13), Narodnoj obrani (1913), a vjerskoodgojne članke, sociološka i teološka razmatranja i rasprave, kritike i portrete (o E. Fermendžinu, G. Martiću, N. Doganu, J. J. Strossmayeru, o kojem je napisao i nedovršenu studiju), književne i kulturne prikaze te povijesne crtice u Franjevačkom glasniku (1893, 1896–98, 1900–01), Glasniku biskupija bosanske i sriemske (1893–95, 1915–16), Katoličkom listu (1895, 1915), Vrhbosni (1899–1900, 1905), Narodnoj obrani (1903, 1906, 1912–14), Književnom prilogu (1912–15), Hrvatskoj obrani (1915, 1922), Našoj misli (1915–16), Mladosti (1924–25). Skupljao je hrvatske narodne popijevke te ih 1912. objavio u Prosvjeti i Javoru. Suprotstavljao se Khuen Héderváryjevu režimu i mađarizaciji u javnim istupima (M. Barbarić ga je ocijenio »čistim starčevićancem«) i člancima o političkoj pozadini prijelaza mađarskih katolika na kalvinizam u Slavoniji i Srijemu u Hrvatskom braniku (1901, 29, 62) i Obzoru (1901, 84). Bavio se i prevođenjem s francuskoga. Potpisivao se pseudonimima Ivanišević–Zdenčić Daroljub Matej, Kir-Milek i okresivač Đurkovečki.