IVANIŠIĆ, Pero

IVANIŠIĆ, Pero (Petar), skladatelj i teološki pisac (Vrbica kraj Đakova, 21. VI. 1900 — Vukovar, 1. IX. 1946). Gimnaziju završio 1920. u Osijeku kao gojenac Dječačkoga sjemeništa, diplomirao 1925. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Odlučivši se za svećenički poziv, nastavio studij u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriani, gdje je obranio doktorat iz filozofije 1928, a iz teologije 1931, kada je ondje i zaređen za svećenika. Po povratku u domovinu imenovan je 1932. profesorom filozofije na đakovačkoj bogosloviji, a 1933. preuzeo je i katedru za apologetiku. U Đakovu je također obavljao više drugih crkvenih dužnosti, bio 1935–44. učitelj pjevanja i regens chori u katedrali, uređivao 1941. Glasnik biskupija bosanske i srijemske te 1943. bio imenovan kanonikom. Prve kompozicije skladao je za studentskih dana u Rimu. Objavljivao ih je većinom pod pseudonimom P. Crnkovački. Njegova glazbena ostavština sadržava uglavnom crkvenu glazbu, mise, motete, psalme, litanije i crkvene popijevke na latinske i hrvatske tekstove. Uglazbio je stihove Mitra Dragutinca, Josipa Ivića, A. Kokića, M. Pavelića, I. Poljaka i I. E. Šarića, a i sam je prepjevao na hrvatski nekoliko latinskih tekstova. U sastavu prevladavaju četveroglasni i troglasni muški zbor, rjeđe mješoviti, a cappella ili katkad uz pratnju orgulja. Skladbe potvrđuju da je I. svladao temeljnu kompozicijsku tehniku te je melodijske linije vodio sigurno i s lakoćom. U višeglasnim je skladbama težište na pjevnosti i dojmljivosti glavne melodije na štetu ostalih dionica. Mnoge njegove crkvene popijevke ušle su u repertoar pučkih crkvenih popijevaka i održale se do danas, posebice Primi Gospodine, Bezgrešnom srcu, Kad je Isus u mom srcu, Svi kliknimo Kristu, O Kriste, vječni svećeniče. Dio skladba objelodanjen je u glazbenim prilozima časopisa Sv. Cecilija (1928, 1930–31, 1933, 1935, 1938, Missa Mater Dei za troglasni muški zbor i orgulje u prilogu br. 1) i Ćirilometodski vjesnik (1936), dok je u izdanju Hrvatskoga odbora za Svetu zemlju 1940. objavljena misa K tebi oči podižem za troglasni zbor i orgulje. Veći dio skladba čuva se u notnom arhivu Bogoslovnoga sjemeništa u Đakovu. U svojem znanstveno-teološkom radu bavio se poglavito pitanjima dogmatike i ekumenizma. Surađivao je u časopisima i novinama Luč (1921–25), Hrvatska prosvjeta (1924, 1937–38), Sv. Cecilija (1927–30, 1934), Bogoslovska smotra (1936, 1939) i Glasnik biskupija bosanske i srijemske (1936–39, 1941). Ivanišićev dogmatsko-asketski komentar Evanđelja sv. Ivana ostao je u rukopisu.