IVANOVIĆ MORO, Marko

IVANOVIĆ MORO, Marko, teološki i povijesni prozaik te pjesnik (Dobrota, 1741 — Dobrota, 26. IV. 1825). Studirao u Veneciji i Padovi, gdje je stekao doktorat iz bogoslovlja i prava. U mlađim godinama, vjerojatno 1770-ih, službovao je na Krku kao biskupov tajnik. God. 1782–88. župnik je crkve sv. Mateja u rodnom mjestu. Istodobno je u Kotorskoj biskupiji bio generalni vikar biskupa i Kaptola te općinski vikar, a bio je izabran i za kanonika. Potom je 1788. otišao u Concordiju (Italija) i ondje postao kanonikom, teologom i generalnim vikarom biskupije. Potkraj stoljeća vratio se u zavičaj, u kojem je kao počasni kanonik ostao do kraja života. Njegov je opus raznovrstan. Prvi su mu radovi teološke naravi. Objavio je nepotpisano djelo o postojanju Boga, prvo u nizu zamišljenih rasprava na talijanskom, zajedničkoga naslova Della conformità della ragione sulla fede, e religione cattolica. U rukopisu su ostali sažeto skicirani nacrti slične vrste, primjerice Della esistenza della SS.ma Triade (Župni ured sv. Mateja u Dobroti). Ta razmatranja, »uperena protiv naturalizma i deizma francuskih enciklopedista« (P. Butorac) pokazuju Ivanovića dobrim poznavateljem filozofije i teologije. Kao suvremenik političkih promjena u Boki kotorskoj, pisao je o njezinoj predaji Austriji nakon pada Venecije 1797. i o početku prve austrijske vladavine te spis tiskao u Kotoru (1799). U njem je pisao i o podrijetlu Kotora te njegovim povijesnim početcima. Spis je prožet austrofilstvom, trajnom Ivanovićevom političkom značajkom. Pretpostavlja se da je napisao prikaz zauzeća Herceg-Novoga u prvoj pol. XVI. st., objavljen bez imena autora pod naslovom La presa di Castelnuovo in Dalmazia, novella del secolo decimosesto (Torino 1823). Bavio se i pjesništvom nabožnoga, prigodničarskoga i satiričnoga obilježja. Objelodanio je svojevrstan molitvenički spjev u dva dijela (šest pjevanja), Spjevanje otkupljenja svijeta, pod utjecajem Kristijade J. Palmotića i općenito dubrovačkih uzora. Religioznoj poeziji pripada i prepjev latinske himne iz zbirke Officia recentiora sanctorum (Venecija 1789, str. 87), nastao u povodu otkupa umjetnički vrijedna relikvijara, povezana s Isusovom mukom (otkupio ga je kapetan Antun Božov Budimir). Prijevod je objavljen bez godine izdanja i imena autora, a djelo je ponovo tiskano u novije vrijeme u izvorniku i prijevodu pod naslovom Od neprocijenjene krvi Jezukrstove – Pjesan drugi (Poezija baroka. XVII i XVIII vijek. Titograd 1976, 422–427). Po nekima autor je više nabožnih pjesama koje su se pjevale u dobrotskim crkvama. Prigodnice su mu često prožete satiričnim nabojem. Neke su objavljivane, tako dva soneta uperena protiv Napoleonovih osvajanja: Napoleone reduce da Mosca i Carro d’Ezechielo apparso nuovamente sopra l’Europa, s metaforom prorokove vizije i naglaskom na pobjede europskih saveznika (prema autografu tiskao ih je Butorac, Rad JAZU, 1938, 265, str. 126–127), a iste je tematike i pjesma u rukopisu Il Pianto de’Giacobbini. U Dobroti postoji i rukopisni sonet, nastao u povodu dolaska baruna Đ. Rukavine u Boku kotorsku. U nastojanjima da obilježi aktualne političke događaje, I. je u dvjema satirama s epigramima Per la Repubblica di Montenero e Bocche di Cattaro i Per quella di Ragusi vecchio posebice reagirao na osvajačke težnje crnogorskoga vladike Petra I. i njegovih pomagača prema Boki i Konavlima. Pripisuje mu se satirično-šaljivi pjesnički sastavak I Mugliani astuti o anegdoti iz druge pol. XVII. st. prema kojoj su Muljani u ribarskoj lađi lukavo prevrnuli Turčina i potopili ga (preveo i objavio M. Milošević 1964, 1976, 1987; S. P. Novak, 1993, 1996). Također je skupljao izvorne pučke zagonetke, a po svem sudeći i sam ih je sastavljao. Kao istraživački znalac različitim je podatcima pomagao G. Coletiju u obradbi domaće crkvene povijesti (Illyricum sacrum, 6) te F. M. Appendiniju, s kojim se dopisivao, za prikaz Kotorana koji su se istaknuli u kulturi i književnosti. Jedan je od posljednjih izdanaka stare bokeljske književnosti. Erudit i kultiviran pisac, s ponekim eklektičkim značajkama, još ni izdaleka nije proučen.