IVANOVIĆ, Tomo, vjerski pjesnik i prozaik (Dubrovnik, 5. IV. 1740 — Dubrovnik, 4. VI. 1808). Nakon crkvenoga školovanja u rodnom gradu i zaređenja, obavljao službu dožupnika u Stravči (Konavle). U mlađim godinama nadarbenik crkvice sv. Stjepana na Konalu (predgrađe Dubrovnika). Dopuštenjem crkvenih oblasti 1780. boravio neko vrijeme izvan teritorija Dubrovačke Republike i Dubrovačke nadbiskupije. Potom nadarbenik kapelanije Sv. križa na Trećem konalu, gdje je u kapelici napravio grob za sebe i svoje nasljednike (kapelane) s pohvalbenim natpisom iz 1785. o svojim zaslugama u podučavanju i duhovnoj pomoći umirućima. U biografskim tragovima spominje se kao kapelan bratovštine zidara (1786–1801). Pokopan je na groblju Dančama, uz crkvu sv. Marije. Njegova su djela nabožne i vjerske naravi, svojevrsni molitvenici, nerijetko s kompilatorskim obilježjima. Nauk krstjanski sastavljen je, kako ističe u predgovoru posvećenom djeci, od djela učenijih prethodnika. Plač B. Marije Djeve sadržava Marijin životopis u prozi s primjerima njezina štovanja u Dubrovniku te stihovani plač, temeljen na istoimenom sastavku M. Divkovića. Zanimljivo je Obznanje na kraju, u kojem se zauzima za »slovinski jezik« toliko rasprostranjen, »što je cijeli jedan panslavistički program« (Ž. Muljačić). Pravovjerstvo je opsežan brevijar o povijesti Crkve i vjere u Dubrovniku satkan na legendama i Coletijevu Illyricum sacrum. U njem razlaže podosta o crkvenim toposima, redovnicima i bratovštinama. Kako je sam iznio, preveo je živote svetaca francuskoga isusovca J. Croiseta s dodatkom onih »iz slovinskijeh strana« koji se posebice štuju u Dubrovniku. Koliko se zna, pripremljeni je rukopis izgubljen. U rukopisima se nalazi i nekoliko njegovih nabožnih pjesama na latinskom, primjerice više inačica Ad Sacrum Panniculum D. N. Jesu Christi qui summa omnium veneratione in Sacello Metropolitanae Ragusinae Ecclesiae osservatur Hymni Tres (Znanstvena knjižnica, Samostan Male braće, DA – Ostavština L. Pavlovića, pod naslovom Carmine Reverendi D. Thomae Ivanovich, Presbyteri Ragusini – u Dubrovniku). Prema nekim indicijama to je objavljeno. Ivanovićeva se djela prosvjetno-pedagoškim i utilitarnim označnicama uklapaju u tadašnju književnost istovjetne tipologije u Hrvatskoj, kada su vjerske stege pod utjecajem prosvjetiteljstva olabavile. Primijenjena na lokalne prilike i njihove povijesno-crkvene okvire, utjecala su na duhovni život Dubrovnika, a ujedno su i stanovito svjedočanstvo toga doba.
DJELA: Nauk Karstjanski u kratko istomacen, i slovinskoga jesika karstjanom sarcjeno priporucen a slavnoga grada, i darscjave dubrovacke djezzi duscjan, i poklognen od D. Tome Ivannovich popa Dubrovcjanina. Ragusa, C. A. Occhi, 1784. — Plac B. Marie Djeve is saerbskieh slova u slovinska prinesen, usmnoscen, ponapravjen i poklognen bogoljubnoj bracchi posctovane skupsctine narecene blaghiem gne navjesctenjem. U Dubrovniku, C. A. Occhi, 1786, 1805², 1838³. — Pravvovjerstvo starieh mladiem Dubrovcjana izgled. Dubrovnik 1804.
LIT.: P. Kolendić: Natpis na grobu D. Tome Ivanovića u crkvi »sv. Križ« na trećem Konalu u Dubrovniku. Srđ, 4(1905) 3/4, str. 115. — N. I. Gjivanović: Nekoliko priloga literarnoj prošlosti dubrovačkoj. Prava Crvena Hrvatska, 1(1905) 40, str. 2. — Isti: O svetom Savi. Dva priloga iz stare dubrovačke književnosti. Dubrovnik, 1(1922) 30, str. 3 (proširena inačica u: Brastvo, Beograd, 1924, 18, str. 28–31). — Ž. Muljačić: O prvoj dubrovačkoj tiskari. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 4–5(1956) str. 604, 606. — M. Pantić: Ivanović, Toma. Leksikon pisaca Jugoslavije, 2. Novi Sad 1979, 490. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 1. Zagreb 1992, 360. — Rukopisi Znanstvene knjižnice Dubrovnik, 2. Dubrovnik 1997, 84.
Miljenko Foretić (2005)
