IVANUŠIĆ

IVANUŠIĆ, silbanska brodarska obitelj. Prezime im je zabilježeno u oblicima Giuanosich, Giuanussich, Givanusich detto Ivanusich, Iuanosich, Ivanosich, Ivanošić, Jivanušić i Joanosich. Kao brodar prvi se 1648. spominje Matij. Parun Šimun (u. oko 1738) bio je 1690. prokurator silbanske Bratovštine Presvetoga Sakramenta i do oko 1730. predstavnik (dvornik) obitelji Surian i Contarini-Surian, zakupnika otoka. Kapetan Petar dao je 1694. o vlastitu trošku tiskati knjižicu Libar od kapitulov skule braće svetoga sakramenta na Silbi, koja sadržava pravila Bratovštine iz 1621. pisana silbanskim čakavskim narječjem; sačuvanomu primjerku u Župnom arhivu u Silbi privezani su rukopisni dodatci iz 1794. i 1815. God. 1711. u popisu brodara koji prevoze volove iz Zadra u Mletke zabilježen je parun i vlasnik marsilijane Ivan Krstitelj (u. 1738), posjednik vinogradâ na Silbi. U prvim desetljećima XVIII. st. spominje se parun Matij, koji je imao sinove Nikolu (u. 1718), Matija, Antuna i Josipa. Posljednja dvojica vjerojatno se nisu bavila pomorstvom. Nikola je 1711. bio suvlasnik marsilijane, kojom je poduzimao trgovačka putovanja u Mletke i Anconu, a Matij, pomorski kapetan u drugoj pol. XVIII. st., vjerojatno je bio njegov sin. Kao kapetan fregaduna »Madonna del Rosario, S. Spiridone e Anime del Purgatorio«, Matij je 1750–57. poduzeo više trgovačkih putovanja iz Mletaka na Krf, a kao kapetan fregaduna »Regina Ester« plovio je 1761. iz Mletaka do grčkih otoka. God. 1770. spominje se na Silbi, među jamcima koji otok zastupaju pred zakupnicima, a 1776. u Anconi. U XVIII. st. djelovao je Ivan, jedan od prvih silbanskih paruna koji su posjedovali jedrenjak duge plovidbe (brik »Santissimo Redentore e S. Giuseppe«); u Liverpoolu je 1784. dao izraditi porculanske tanjure s prikazom brika, ukrašene raznobojnim ornamentima. Mnogi članovi obitelji živjeli su u Mlecima. Nikola Petrov spominje se u katastarskim popisima iz 1712. i 1740. kao posjednik kuće u gradskom predjelu Castellu. Bio je član hrvatske Bratovštine sv. Jurja i Tripuna 1730–62; 1740–56. sindik, a 1730, 1738, 1744. te 1749. predstojnik. U tadašnjoj mletačkoj katedrali San Pietro di Castello dao je 1737. i 1748. urezati natpise na obiteljskoj grobnici. Kao članovi i obnašatelji dužnosti u mletačkoj Bratovštini spominju se njegova kći Marija Batiotelli (od 1724; u. 1747), Kristofor (1742), Frane (od 1742; u. 1772), Toma (1757), Trankvila (1761–86), Božo (1762), Mihovil (1766), Andrija (1788, 1801), Vicko (1788) i Nikola (1801). — Ivanušići su pripadali vodećim brodarskim obiteljima zadarskoga otočja u XVIII. st. Podatci o njima čuvaju se u državnim arhivima u Zadru i Veneciji te Arhivu Bratovštine sv. Jurja i Tripuna u Veneciji. Rodbinske veze s parunima i kapetanima Vidom (spominje se 1713) i Antunom (1734–60) iz Senja te Filipom s Lošinja (1774) nisu utvrđene.