IVIĆ-KUZMANIĆ, Estella, pijanistica i glasovirska pedagoginja (Split, 6. X. 1894 — Zagreb, 29. VI. 1979). Nakon studija glasovira i usavršivanja na Visokoj muzičkoj školi u Beču, započela je 1918. u Trstu koncertnu karijeru. Vrativši se u Split 1920, koncertirala solistički i kao komorna glazbenica; pratila violiniste (Z. Baloković), pjevače (Nada Tončić) i dr., nastupala češće u glasovirskom duu s Enom Ivetom-Grisogono. Usporedo se posvetila pedagoškomu radu, najprije privatno u vlastitoj glasovirskoj školi, od 1945. u Državnoj srednjoj muzičkoj školi, kojoj je 1954–56. bila i ravnateljicom. Cijenjena kao pijanistica virtuozne tehnike, muzikalnih, dojmljivih izvedba, osobito glasovirske glazbe F. Chopina, R. Schumanna, F. Liszta, C. Debussyja, M. Ravela te suvremenika (S. Rahmanjinov, F. Schmidt, Germaine Tailleferre); promicala i djela domaćih skladatelja (B. Bersa). God. 1950. dobila je Republičku nagradu za pedagoški rad.
LIT.: I. Lahman: Koncert Marte Rak i Estelle Ivić. Novo doba (Split), 10(11!)(1928) 20, str. 5. — T. Dolovsky (T. D.): Koncerat pianistice gđe Estelle Ivić. Ibid., 21(1938) 87, str. 3.
Mirjana Škunca (2005)
