IVIĆEVIĆ, Mate, pjesnik (Drvenik kraj Makarske, 14. III. 1825 — Split, 6. IV. 1875). Gimnaziju i teologiju završio u Zadru, za svećenika zaređen 1850. U Splitu tajnik Biskupskoga ordinarijata od 1854, profesor hrvatskoga i talijanskoga jezika u Biskupskoj (od 1856) i Realnoj (od 1868) gimnaziji, ujedno od 1856. do kraja života upravitelj crkve sv. Filipa Nerija. God. 1861. potpisao predstavku za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom. Pisao je prigodnice i pučke poučne pjesme (Sluga i gospodar, Gospodar i sluga. Split 1861) te skupljao narodnu poeziju. Zbirka deseteračkih pjesama Vinac pisamah govori o korisnosti sjedinjenja Dalmacije i Hrvatske te osuđuje zagovornike smanjenja društvene uloge Crkve. Prigodna pjesma Jabuka (1867) »sadržava nekoliko odlično prevedenih psalama« (V. Lozovina), a sastoji se od dva dijela, posvećena biskupima Marku Kalogjeri i Ljudevitu Piniću, s opširnim komentarima (»razbistrenja«). Njegova pisma na hrvatskom i talijanskom jeziku objavio je C. Fisković u Mogućnostima (1962, 12).
DJELA: Slavnomu puku dalmatinskomu od serdca napijajući najpri društvo i pobratimstvo s braćom Hervatim’ i Slavoncima a za time pridruženje s’ ostalom braćom jugoslavenskom pop Mate Ivićević iz Dervenika makarskoga ovi vjenac pisamah. Split 1861.
LIT.: V. Lozovina: Dalmacija u hrvatskoj književnosti. Zagreb 1936. — Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri. Zbornik. Zagreb 1969. — C. Fisković: Baština starih hrvatskih pisaca, 2. Split 1971. — N. Stančić: Hrvatska nacionalna ideologija preporodnog pokreta u Dalmaciji. Zagreb 1980.
Šimun Jurišić (2005)
