JADRULIĆ

JADRULIĆ (Giadruleo), paška plemićka obitelj. Prezime im je u dokumentima od XV. st. zabilježeno u hrvatskom obliku Jadrulich (Giadrulich, Giadrolich), a od XVI. st. i u talijaniziranom Giadruleo te latiniziranom Jadruleus. Pripadnici obitelji u prvoj su se pol. XIV. st. nazivali Radogostićima po začetniku obitelji Radogostu (u. 1289), koji se potkraj XIII. st. spominje kao posjednik solana na Pagu; prema predaji Radogostići (Radigostići) potjecali bi od slavenskoga plemena Bodrića. God. 1289. spominje se Radogostov sin Radovan, a Bogdan Radogostić na poč. XIV. st. kao svjedok te kao član paškoga plemićkoga vijeća u dokumentu kojim općina 1347. priseže na vjernost Mletačkoj Republici. Potomci Stjepana (Stipan) Radogostića u XIV. st. za prezime su uzeli patronim Stipanić; u popisu članova vijeća 1399. spominje se Radogost Stipanić. Njegov sin Andrija (Jadrol, Jadrul) Radogostić (u. 1438), po kojem se obitelj počela nazivati Jadrulić, primljen je 1428. u plemićko vijeće, a mletačkom potvrdom paškoga Statuta 1433. stekao je u njem nasljedno članstvo. U popisu paških plemića 1480. navode se Andrija, Krezol i Luka (u. 1499), u glagoljskoj ispravi iz 1506. Lukin sin Juraj te među članovima vijeća 1554. unuk Ivan Frane. Ivan (spominje se 1576–79) obavljao je službu ninskoga kancelara. Unuk Ivana Frane Ivan (rođ. 1580) oženio se pučankom; njegov sin Ivan (u. 1645) stoga nije bio član paškoga vijeća, a 1640. izabran je za pučkoga zastupnika. Ženidbom s pripadnicama plemićke obitelji Mirković njegovi sinovi Ivan Frane (1632–1710) i Ivan Andrija (1642–1688) ponovo su 1666. primljeni među paške plemiće. Pojedini pripadnici obitelji obavljali su dužnost općinskoga kancelara, pisara poreznoga ili solnoga ureda, komunalnoga odvjetnika, sindika komune te sudca zamjenika (giudice suplente). Začetnik ninskoga ogranka Ivan Andrija bio je 1662–88. javni bilježnik, kao i njegov sin Ivan 1693–1706. te unuk Ivan Andrija (u. 1754) 1735–48. Potomnji je 1747. bio pisar poreznoga ureda, 1754. sindik komune; 1752. stekao je ninski patricijat; s njim je ninski ogranak izumro. Unuk Ivana Frane Ivan Ante (1715–1785) bio je 1775. primljen u ninsko vijeće, kao i njegovi sinovi Ivan Božidar (Deodat, rođ. 1739), 1785. sudac, kanonik Ivan Nikola (1734–1814), doktor obaju prava na padovanskom sveučilištu 1761, i Ivan Josip (1748–1821), 1774–1821. bilježnik, 1779. i 1803. ninski kancelar, 1783. komunalni savjetnik, 1796. komunalni odvjetnik te 1808–19. sudac zamjenik. Uspon u XVII. i XVIII. st. obitelj duguje i rodbinskim vezama s mletačkim plemstvom. Kći Ivana Andrije Katarina Cecilija udala se 1710. za općinskoga blagajnika Pietra Minija (njihov sin Luka bio je paški knez 1769–71, 1777–80. i 1785–88). U popisu paških plemićkih obitelji iz 1783. između 66 plemića spominje se 14 Jadrulića. Posjedovali su pašnjake, zemljišta i solane te su, uz Mirkoviće i Kašiće, gospodarski bili jedna od najjačih obitelji na otoku. Potkraj XIX. st. iselili su se s Paga, a od 1939. njihovi potomci žive u iseljeništvu. — Najstarija inačica obiteljskoga grba prikazuje šestokraku (ponekad osmokraku) zvijezdu na modrom polju iznad krila, a na kamenom grbu iz 1683 (obiteljska palača u Pagu) dodani su elementi grba obitelji Mirković (polumjesec nadvišen dvjema šestokrakim zvijezdama). Ninski ogranak uzeo je novi grb (uspravno stablo razgranate krošnje po kojem se propinje zlatni lav), dok su na bilježničkim pečatima Ivana Josipa iz 1774. i 1793. grbovi koji sadržavaju heraldičke elemente karakteristične za prvotni grb (krilo i zvijezda). Gradivo o obitelji čuva se u DA u Zadru te u Arhivu benediktinskoga samostana sv. Margarite i Kaptolskom arhivu u Pagu.