JAGIĆ, Nikola

JAGIĆ, Nikola, internist (Berlin, 22. IX. 1875 — Beč, 28. XII. 1956). Sin filologa Vatroslava. U Beču 1894. završio gimnaziju i 1900. Medicinski fakultet. Nakon studija specijalizira internu medicinu u C. Weigerta, P. Ehrlicha i K. Landsteinera u Frankfurtu na Majni. God. 1904. postaje asistentom u bečkoj Internoj klinici, 1908. usavršuje se u Bernhard-Nocht-Institut für Tropenmedizin u Hamburgu, 1912. postavljen je za šefa odjela u Sophien-Spital u Beču, a od 1931. do umirovljenja 1947. predstojnik je II. interne klinike bečkoga Medicinskoga fakulteta. Naslovnim izvanrednim profesorom postao je 1917, izvanrednim 1927, a redovitim 1931. Za počasnoga doktora Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1936, a 1940. postaje počasnim članom Zbora liječnika. Zauzimao se za osnivanje medicinskoga fakulteta u nas, o čem je 1917. pisao u Liječničkom vjesniku. Proučavao je i usavršivao metode fizikalne dijagnostike razvivši se u majstora perkusije i auskultacije. Bio je promicatelj tradicije dijagnosticiranja uz bolesnički krevet, povezujući staru bečku školu i modernu kliničku medicinu. Posebice se bavio laboratorijskom dijagnostikom i hematologijom, proučavao je tehnike bojenja histoloških preparata i dijagnostičko značenje hematoloških pretraga. Pisao je o dijagnostici, terapiji i patologiji kardiovaskularnih bolesti, o terapijskoj primjeni teobromina i joda, o liječenju bronhiektazija pneumotoraksom, o tuberkulozi, angini pektoris, pernicioznoj anemiji u časopisima Wiener medizinische Wochenschrift (1899, 1909, 1914), Wiener klinische Rundschau (1901, 1909), Münchener medizinische Wochenschrift (1903–04), Wiener klinische Wochenschrift (1905, 1907–08, 1910, 1914, 1917–18), Wiener medizinische Presse (1907), Medizinische Klinik (Berlin 1908, 1910), Zeitschrift für klinische Medizin (Berlin 1908), Berliner klinische Wochenschrift (1909–10), Liječnički vjesnik (1917, 1933). Autor je i suautor monografija i udžbenika od kojih su neki objavljeni u više izdanja ili prevedeni na engleski i francuski. U suradnji s K. Ewaldom, F. Falkom i dr. priredio je trosveščani priručnik iz opće patologije i klinike bolesti srca i krvnih žila Handbuch der allgemeinen Pathologie, Diagnostik und Therapie der Herz- und Gefässerkrankungen (Leipzig 1912–1914). Bavio se glazbom svirajući violinu; osnovao bečki liječnički orkestar, kojemu je 1905–20. bio dirigentom.