JAGUŠTIĆ, Pavao

JAGUŠTIĆ, Pavao (Jagustić, Jagustytsch), kroničar (?, 1578 — Zagreb, 4. IV. 1619). Navod da se rodio u Hrvatskom zagorju (I. Kukuljević Sakcinski) dvojben je, jer su ga noviji istraživači (K. Dočkal) u spisima našli zabilježena kao Posavca (Illyrus Possaviensis). Školovao se u Beču. Postavši svećenikom, neko je vrijeme bio župnik u Krapini, potom živio na dvoru u Pragu i Beču kao odgojitelj Julija, nezakonita sina Rudolfa II. Habsburgovca. Sporeći se s dijelom kanonikâ, zagrebački biskup Š. Bratulić postavio ga je 1604. za kanonika zagrebačkoga Kaptola mjesto I. Nardinija, čime je, prema Lj. Ivančanu, htio pridobiti kralja na svoju stranu. Kada su smijenjeni kanonici ponovo ubrojeni u kanonički zbor, imenovali su 1607. Jaguštića ravnateljem Hrvatskoga zavoda u Bologni (ravnateljstvo preuzeo u svibnju od B. Vinkovića). Iduće je godine hodočastio u Rim i bio imenovan apostolskim prabilježnikom. U Bologni je 1610. postignuo doktorat obaju prava, ravnateljsku službu predao kanoniku Ambrozu Jaskanskomu te se na poč. ljeta vratio u Zagreb. Prema Dočkalu, bio je savjestan i uzoran ravnatelj koji se brinuo za zavod, točno vodio njegove knjige, obnovio ga i uresio slikama i grbovima. Nakon povratka u Zagreb, postao 1612. kanonik štioc. God. 1615. izabran za prisjednika Banskoga stola, a 1615. i 1617. za izaslanika u zajednički ugarsko-hrvatski sabor. — U ljetopisu bolognskoga zavoda (izvornik u Arhivu HAZU; objavljen u Bologni 1988. pod naslovom Annali del Collegio Ungaro-Illirico di Bologna 1553–1764) ispisao je 34 stranice (71–105; u tiskanu izd. str. 54–77), u literaturi poznate i pod naslovom Rerum memorabilium compendium. Vidjevši da njegovi prethodnici nisu bilježili suvremene događaje, naknadno je opisao one od 1604. koji se najvećim dijelom odnose na pobunu protiv bečkoga dvora u Transilvaniji 1604–06, a u koje je bio dobro upućen. Osim toga, opisao je život u zavodu, promjene u Crkvi i zagrebačkom Kaptolu, sukob biskupa Bratulića s kanonicima, život vojskovođe M. Pálffyja, sklapanje mira na ušću Žitve 1606, podizanje isusovačkoga zagrebačkoga zavoda 1607, neslogu u habsburškoj kući, krunidbeni sabor u Požunu kralja Matije II. i svoj put u Rim 1608. te bolognske razmirice između njemačkih i ugarsko-hrvatskih studenata. God. 1610. sastavio je cjelovit i najpotpuniji popis zavodske imovine.