JAKCS, Ladislav

traži dalje ...

JAKCS, Ladislav (Jakč, Jakec, Jakez, Jakišić, Jakša od Kušalja, Jakšić, Jakšić de Husal, Jakšić do Kužlja, Giaxa, Jachez, Jakch; Vladislav, László), kraljev pouzdanik i vojvoda (?, druga pol. XIV. st.? — ?, nakon 1446). Prema obiteljskom posjedu Kusaly nosi i pridjevak »od Kušalja« (de Kusal, Kwsal, Chusal). Bio je dvorski vitez 1414–17. kralja Žigmunda, koji mu je 1416. predao na upravu Hvar, Brač i Korčulu nezadovoljan postupcima Dubrovčana koji su otocima upravljali 1413–17. Unatoč njihovu protivljenju, preuzeo je upravu u ožujku 1417. s ovlastima kraljevskoga povjerenika u Kraljevini Dalmaciji. Ubirao je znatne financijske prihode od otočana, a od Trogirana i Splićana tražio plaćanje dohodaka od tridesetnice i kraljevskih solana za kraljevsku komoru. Protiv toga osobito su se bunili Trogirani, jer su dotad tim novcem učvršćivali gradske zidine. Još na poč. 1414. posredovao je u ime kralja Žigmunda pri izmirenju Dubrovačke Republike i bosanske vlastele u svezi s ustupanjem Konavala i Dračevice Dubrovčanima, ali bez rezultata. Više uspjeha u tom poslu imao je 1419. Ladislavova uprava na otocima okončana je mletačkim osvajanjem otokâ 1420. Nakon toga obnašao je dužnosti u Ugarskoj, a 1435. kralj Žigmund zalaže njemu i Stjepanu Bánffyju od Losoncza utvrdu Sólyomkő (danas Şoimeni kraj grada Miercurea Ciuc u Rumunjskoj) u Županiji Bihar. U rujnu 1439. pribivao je sastanku ugarskih prelata i baruna s kraljem Albertom V. radi protuturske obrane (u studenom sudjelovao u obrani Beograda), u lipnju 1440. saboru državnih staleža u Budimu (potvrda izbora Vladislava I. za kralja) te na njegovoj krunidbi u Stolnom Biogradu. Te godine Vladislav I. imenuje ga s bratićem mu Mihovilom transilvanskim vojvodom. Bio je oženjen Anom od Liszkóa i s njom imao dva sina i pet kćeri, od kojih je Helena bila supruga bana Franka Talovca. Sastavivši 1446. oporuku, više se ne spominje među živima.

LIT.: M. Pucić: Spomenici srbski od 1395. do 1423, 1. Beograd 1858, Primjedbe str. XIX. — J. Jelčić i L. Thallóczy: Diplomatarium relationum Reipublicae Ragusanae cum regno Hungariae. Budapest 1887. — Chronica Ragusina Junii Resti (ab origine urbis usque ad annum 1451) item Joannis Gundulae (1451–1484). Zagrabiae 1893, 216–217. — F. Šišić: Vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić i njegovo doba (1350–1416). Zagreb 1902, 232. — J. Stipančić: Kako je knez Ladislav Jakišić iz Neretve preskočio Dubrovčane? Hrvatska straža, 8(1936) 73, str. 7. — M. Perojević: Talovci – cetinski i kliški knezovi. Napredak (kalendar), 27(1937) str. 147. — V. A. Duišin: Zbornik plemstva, 2. Zagreb 1939, 46. — V. Foretić: Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420. Zagreb 1940, 199–212, 216–224. — M. Perojević: Stjepan Ostoja po drugi put kralj. U: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1942. — Isti: Stjepan Ostojić. Ibid. — G. Novak: Vis, 1. Zagreb 1961, 90–91. — S. Ćirković: Komentari i izvori Mavra Orbina. U: M. Orbin, Kraljevstvo Slovena. Beograd 1968. — G. Novak: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972³, 57. — Isti: Povijest Splita, 1. Zagreb 1978², 344, 348, 350. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 3. Zagreb 1988, 104, 106–108, 114, 157, 194. — P. Engel: Magyarország világi archontológiája 1301–1457, 1. Budapest 1996, str. 14, 414, 501, 512, 518; 2. str. 112. — M. Orbini: Kraljevstvo Slavena. Zagreb 1999. — P. Engel: Magyar középkori adattár. U: Középkori magyar genealógia (PC CD-ROM). Budapest 2001.
 
Zrinka Pešorda-Vardić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JAKCS, Ladislav. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.7.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jakcs-ladislav>.