JAKCS, Ladislav

JAKCS, Ladislav (Jakč, Jakec, Jakez, Jakišić, Jakša od Kušalja, Jakšić, Jakšić de Husal, Jakšić do Kužlja, Giaxa, Jachez, Jakch; Vladislav, László), kraljev pouzdanik i vojvoda (?, druga pol. XIV. st.? — ?, nakon 1446). Prema obiteljskom posjedu Kusaly nosi i pridjevak »od Kušalja« (de Kusal, Kwsal, Chusal). Bio je dvorski vitez 1414–17. kralja Žigmunda, koji mu je 1416. predao na upravu Hvar, Brač i Korčulu nezadovoljan postupcima Dubrovčana koji su otocima upravljali 1413–17. Unatoč njihovu protivljenju, preuzeo je upravu u ožujku 1417. s ovlastima kraljevskoga povjerenika u Kraljevini Dalmaciji. Ubirao je znatne financijske prihode od otočana, a od Trogirana i Splićana tražio plaćanje dohodaka od tridesetnice i kraljevskih solana za kraljevsku komoru. Protiv toga osobito su se bunili Trogirani, jer su dotad tim novcem učvršćivali gradske zidine. Još na poč. 1414. posredovao je u ime kralja Žigmunda pri izmirenju Dubrovačke Republike i bosanske vlastele u svezi s ustupanjem Konavala i Dračevice Dubrovčanima, ali bez rezultata. Više uspjeha u tom poslu imao je 1419. Ladislavova uprava na otocima okončana je mletačkim osvajanjem otokâ 1420. Nakon toga obnašao je dužnosti u Ugarskoj, a 1435. kralj Žigmund zalaže njemu i Stjepanu Bánffyju od Losoncza utvrdu Sólyomkő (danas Şoimeni kraj grada Miercurea Ciuc u Rumunjskoj) u Županiji Bihar. U rujnu 1439. pribivao je sastanku ugarskih prelata i baruna s kraljem Albertom V. radi protuturske obrane (u studenom sudjelovao u obrani Beograda), u lipnju 1440. saboru državnih staleža u Budimu (potvrda izbora Vladislava I. za kralja) te na njegovoj krunidbi u Stolnom Biogradu. Te godine Vladislav I. imenuje ga s bratićem mu Mihovilom transilvanskim vojvodom. Bio je oženjen Anom od Liszkóa i s njom imao dva sina i pet kćeri, od kojih je Helena bila supruga bana Franka Talovca. Sastavivši 1446. oporuku, više se ne spominje među živima.