JAKEŠEVIĆ, Gavro

traži dalje ...

JAKEŠEVIĆ, Gavro (Gabrijel, Gabriel, Julijan), skladatelj i glazbeni pedagog (Carevo Polje kraj Jajca, 1. V. 1911 — Dubrovnik, 17. III. 1987). U Visokom završio Franjevačku klasičnu gimnaziju 1933, u Sarajevu doktorirao filozofiju na Teološko-filozofskom fakultetu 1936, za svećenika zaređen 1937. Usporedno učio glazbu u F. Matějovskoga. Studirao potom kompoziciju u S. Osterca i L. M. Škerjanca na Glazbenoj akademiji u Ljubljani i diplomirao 1943. Predavao je glazbu u Visokom u Franjevačkoj gimnaziji 1942/43, u Sarajevu na Franjevačkoj bogosloviji do 1945, kada je napustio Red, te u Državnoj srednjoj muzičkoj školi do umirovljenja 1971 (od 1955. ravnatelj) znatno pridonijevši podizanju razine glazbene pedagogije. Bio je pomoćni dirigent i korepetitor zbora Radio-stanice Sarajevo (od 1947), KUD »Vaso Miskin Crni« i »Proleter«. U Narodnom pozorištu nastupao je kao pjevač (tenor), 1946. u ulozi Vašeka (B. Smetana, Prodana nevjesta) prigodom otvorenja stalne Opere i 1947. u ulozi Dancairea (G. Bizet, Carmen), a do 1950. djelovao je kao korepetitor zbora. Skladao je do 1945. crkvenu, potom svjetovnu glazbu. Opus u cjelini nije sačuvan, a prema Amri Žigi, nominalno i u rukopisu poznata su djela: Misa u As-duru za mješoviti zbor i orkestar; Koncert za klavir i orkestar u b-molu, Suita za veliki orkestar, Preludij i fuga u e-molu za gudače, Pet preludija za gudače, Skercino za četiri grupe violina; skladbe za glasovir Moja pjesma, Preludij i fuga u e-molu, Sjećanje, Pastoralna igra, Fantazija, Večernja pjesma, Preludij, Pastirska igra; mješoviti zborovi Pjesma čuvara naših granica (tiskano, Zagreb 1961), Čudna jada i Duni mi, duni; muški zbor Konja kuje, ženski zbor Dvi se babe vozale (tiskano, Zagreb 1961) te popijevka za sopran, flautu i glasovir Noć (tiskano, Zagreb 1961). Njegov stil kreće se u okvirima tonalnoga sloga, klasične harmonije i izrazite melodičnosti, a folklornu glazbenu tematiku primjenjuje samo u zbornim skladbama. S Lj. Brajcem skupio je 10 narodnih pjesama i 16 kola, dodao im glasovirsku pratnju te ih izdao u zbirci Pjesme i kola II (Sarajevo s. a.). Objavio članak Naši skladatelji i štovanje bl. N. Tavelića (Glasnik bl. Nikole Tavelića, 1944, 3–4), surađivao u Muzičkoj enciklopediji LZ, a povremeno se bavio i glazbenom publicistikom.

LIT.: Z. Kučukalić: Likovi savremenih bosanskohercegovačkih kompozitora. Sarajevo 1961, 12–13. — J. Andreis, D. Cvetko i S. Đurić-Klajn: Historijski razvoj muzičke kulture u Jugoslaviji. Zagreb 1962. — Narodno pozorište Sarajevo 1921–1971. (Sarajevo 1971). — M. Abaz (M. A.): Jakešević fra Julijan (Gabrijel). U: Franjevačka klasična gimnazija u Visokom 1882–1982. Visoko 1983, 131. — (Nekrolog). V. Z., Bilten Udruženja kompozitora Bosne i Hercegovine, 2(1987) 1/2, str. 15–17. — A. Žiga: Gabriel Jakešević i njegovo djelo – harmonska analiza (diplomski rad). Muzička akademija u Sarajevu 1989. — A. S. Kovačić: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991.
 
Gorana Doliner (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JAKEŠEVIĆ, Gavro. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 18.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jakesevic-gavro>.