JAKIĆ, Albina

JAKIĆ, Albina, slikarica (Maribor, 17. I. 1938). U Ljubljani završila srednju školu za oblikovanje 1957. Studirala 1958–62. na ljubljanskoj, potom na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje je diplomirala 1963 (I. Režek). Sa suprugom Ivanom odlazi u Osijek te radi kao ilustratorica u Maloj štampi i u propagandi poduzeća »Borovo«. Od 1969. do umirovljenja 1980. restauratorica je u osječkoj Galeriji likovnih umjetnosti. U Zagrebu živi od 1990. Njezino je slikarstvo intimističkih značajka. Slika u akvarelu, ulju i pastelu portrete (Autoportret, 1973; Skica za portret, 1976), posebice dječje (Ančica s medvjedićima, oko 1973; Djevojčica crta akvarel, oko 1974; Portret djevojčice VI, 1988), kojima bilježi trenutačna raspoloženja i psihičko stanje modela te lirski mrtve prirode (Mrtva priroda, 1978; Cvijeće VII, 1987; Orhideje, 1991) i pejzaže u kojima uglavnom dominira motiv vode (Motiv s Dunava u prosincu, 1976; Obala, 1981; Dunav, 1987). Samostalno izlagala u Osijeku (1973, 1985, 1989), Vinkovcima, Subotici, Somboru i Županji (1974), Đakovu (1977, 1992), Šibeniku (1979–80) i Zagrebu (2000), skupno na izložbama ULUH-a (od 1966), na Biennalu Slavonaca (1967, 1987, 1992), Hrvatskom triennalu akvarela (Karlovac 1979, 2001) i na godišnjim izložbama slavonskih i osječkih likovnih umjetnika. Sudionica je likovnih kolonija »Strmac« (1974–75, 1977), »Ilok« (1977–80), »Sava« (1998) te baranjske kolonije (1980, 1998). Sa suprugom 1974. oblikovala interijere osječkih dječjih vrtića »Nevičica« i »Sunčica«, 1980. za Radnički dom u Vukovaru naslikala ciklus vukovarskih veduta. Dobitnica je Nagrade grada Osijeka 1974.