JAKIĆ, Antun

JAKIĆ, Antun (Ante, Anton), gospodarstvenik, političar i publicist (Kostajnica, 16. I. 1828 — Zagreb, 27. XII. 1878). Bio je trgovački naučnik u Petrinji, od 1840. naučnik i pomoćnik u Gospiću. Otvorio 1849. samostalnu trgovinu u Kostajnici, 1851. osnovao i vodio trgovačku tvrtku mirodijama i kolonijalnom robom u Zagrebu, uvodeći u trgovačko poslovanje hrvatski jezik, a 1854–59. trgovao na veliko tom robom u Rijeci i Trstu. Stekavši znatan imetak, vratio se 1859. u Zagreb i u promijenjenim prilikama nakon pada Bachova apsolutizma kao član Narodne stranke uključio u javni život. Od 1861. do kraja života bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, 1863–73. vijećnik te 1866–67. i 1876–78. predsjednik zagrebačke Trgovačke i obrtničke komore te predsjednik Hrvatske komercijalne (trgovačke) banke 1873–78. Sa suradnicima i uz potporu tajnika Komore I. Tkalca potkraj 1860. postignuo je da se rasprave i zapisnici na njezinim sjednicama počnu voditi na hrvatskom jeziku. God. 1861. utemeljio je vlastitu knjižaru i tiskaru (1869. prodao ju je I. Vončini), u kojoj se do 1867. tiskao Pozor, glasilo Narodne stranke, i u kojoj je 1862. tiskao svoje djelo Hrvatski trgovac, prvu takvu stručnu knjigu na hrvatskom jeziku, s rječnikom trgovačkih izraza. U njoj je kritički pisao o stanju u domaćoj trgovini i obrtništvu, napose o nedovoljnoj uporabi hrvatskoga jezika u poslovanju te nedostatku stručnih škola. Kako bi se pak nadvladala zaostalost trgovine, obrta, prometa, proizvodnje i financija, pokrenuo je, uređivao i izdavao Sidro. Glasilo trgovine, obrtnosti i narodnoga gospodarstva (1864–65, 1867–68), prvi takav hrvatski tjednik, i sam u njem pisao te tiskao komorska izvješća. Također je surađivao u periodicima Gospodarski list (1860), Naše gore list (1861), Pozor (1862–63, 1865–66, 1868, 1871, 1876–77), Izvješće Trgovačko-obrtničke komore Zagreb (1867), Agramer Zeitung (1876) i Agramer Presse (1877). U tadašnjim integracijskim procesima, u rješavanju bitnih sastavnica nacionalnoga gospodarstva, napose izgradnje željezničke mreže i osnivanja kreditnih zavoda kako bi se okupio domaći kapital za velika ulaganja i redovito poslovanje, J. je znatno pridonio formuliranjem načela i ciljeva. Gledišta je iznosio kako u svojem tjedniku i drugim listovima, tako i u Saboru i njegovim odborima te u Komori. Radi potrebnoga prikupljanja statističkih podataka i sastavljanja pregleda, predlagao je osnivanje središnjega statističkoga ureda s podružnicama. Zauzimao se i za regulaciju rijeka. Uoči Banske konferencije o željeznicama u Zagrebu 1862. u programatskom je članku Naše hrvatske željeznice (Pozor, 1862, 190) – nasuprot dotadašnjoj, uglavnom tranzitnoj trgovačkoj koncepciji – istaknuo značenje prometnoga povezivanja svih krajeva, izgradnju mreže sa središtem u Zagrebu i osovinom prema južnoj Hrvatskoj, oko kojih bi se izgradile pruge radi pokrivanja cijeloga hrvatskoga gospodarskoga prostora. Sudjelovao je u radu Konferencije 20–22. VIII. i bio izabran u Odbor željeznički za provedbu njezinih zaključaka radi izgradnje pruge Zemun—Zagreb—Rijeka. Za sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe kritički je pisao i polemizirao o njezinoj financijskoj strani (Opazke na financ. stranu nagodbe hrvatske deputacije s Ugarskom te Odgovor gosp. V-u, Novi pozor, 1868, 296–298, 323–324; oboje te godine izd. i kao p. o. u Beču). U prigodi njezine revizije, bio je 1871. izabran u odbor Narodne stranke za pretres Nagodbe i pregovore u Beču s ugarskim ministrom predsjednikom M. Lónyayem te je supotpisao Spomenicu o nagodbenoj tematici koju mu je odbor uputio. Kao financijski stručnjak izabran je 1872. u kraljevinsko izaslanstvo u Budimpeštu, gdje se zauzimao za samostalne hrvatske financije. — Oporučno je sav imetak ostavio kulturnim i gospodarskim institucijama, JAZU, MH i Društvu sv. Jeronima, zakladi za stipendiranje uzornih studenata na Sveučilištu, za utemeljenje zaklada za strukovnu izobrazbu u zagrebačkoj Trgovačkoj akademiji i križevačkom Gospodarskom učilištu. Novčano je podupirao vjerske zaklade i zakladu za posebne uspjehe seljaka u vinogradarstvu, pčelarstvu, stočarstvu i voćarstvu. — Potkraj života napisao je autobiografsko djelo, koje je prema njegovoj posljednjoj želji trebala tiskati MH, ali rukopis nikada nije pronađen. Iz njegove je zaklade MH 1889. utemeljila Knjižnicu za hrvatske trgovce i objelodanila prvo znanstveno djelo o narodnom gospodarstvu, Počela političke ekonomije B. Lorkovića.