JAKIĆ, Antun

JAKIĆ, Antun (Anton, Antonio), novinski izdavač i urednik (Podgora, 3. VI. 1860 — ?, nakon 1909). Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1880. Za svećenika zaređen 1884, na službi u Puli od 1885. U Rovinju 1883. i u Puli 1888. tužen zbog klevete u tisku. S pulskim su procesom vjerojatno povezani poziv splitskoga Ordinarijata da se vrati u matičnu biskupiju, odbijanje poziva, suspenzija i napuštanje svećeničkoga zvanja 1893. ili 1894. S M. Sabićem u Puli je 1888. pokrenuo politički tjednik Il Diritto Croato, koji je – nakon selidbe u Trst 1894 – izdavao kao političko-književni pod naslovom Il Pensiero Slavo do 1898, La Pensée Slave do 1903. te kao »neodvisno i nepristrano glasilo svih Slavena« Slavenska misao do 1909, kad ga je zbog materijalnih neprilika obustavio. Tjednik je pokrenuo s temeljnim programom obrane prava hrvatskoga naroda, napose u Istri, u okviru ustavnoga zakonodavstva, rada na popravljanju njegova materijalnoga položaja te razvijanja odnosa sa srodnim narodima u liberalnom duhu i međusobnom poštovanju (Il Diritto Croato, 1881, 1). Polažući nadu u jačanje slavenskoga gibanja, osobito u Austro-Ugarskoj, nastojao je afirmirati slavensku ideju nasuprot nametljivu germanstvu, mađarstvu i talijanstvu. Pritom je svoj program temeljio na hrvatskom državnom pravu, moralnoj solidarnosti Slavena i njihovoj suradnji. Stoga je optuživan zbog sveslavenstva, pretjeranih simpatija za Rusiju, čak kao njezin tajni agent, te zbog poticanja hrvatskoga seljaštva u Istri protiv talijanskoga, a tjednik mu je često bio cenzuriran, plijenjen i globljen. Izdavao ga je na različnim jezicima, već prema procjenama djelotvornosti, prvotno da talijansku javnost upozna s prilikama hrvatskoga naroda i razbije predrasude o njem, poslije rusku i francusku, te najposlije radi utjecaja na domaću javnost. U Trstu je zastupao priznanje prava Hrvata i Slovenaca, zagovarao njihovu suradnju, sudjelovao u radu društva »Edinost«, npr. u jezičnim raspravama 1892. i 1894, te držao da od Beča treba zahtijevati vlastite škole i jezičnu ravnopravnost, a da se njihov položaj u Istri može promijeniti samo promjenom sustava; vjerojatno zbog tvrđih stajališta vodstvo »Edinosti« nije mu potvrdilo kandidaturu za općinske izbore 1903. Posjećivao je proslave i skupove u Pragu, Sankt Peterburgu, na Cetinju i bio u istarsko-primorskom izaslanstvu na zagrebačkoj Jubilarnoj gospodarskoj izložbi 1891. U Trstu je 1896. dao izgraditi vilu u ruskom stilu s pozlaćenim kupolama (Villa Jakić, Villa delle cipolle), za koju je nacrt izradio I. Rendić, a unutrašnjost oslikao P. Vučetić; 1904. prodao ju je zbog dugova. Nakon obustave tjednika, o njem nema vijesti. Njegova korespondencija s V. Spinčićem 1888–99. čuva se u ostavštini potomnjega u HDA.