JAKOBOVIĆ, Matija (Jakobovich, Jacobovich; Matteus, Matthias, Mato), leksikograf (Grac ili Sehovski Dol, danas Soski Dol kraj Požege, druga pol. XVII. st. — Velika, 7. IV. 1753). Nema pouzdanih podataka o njegovu rođenju i školovanju. Pripadao je Franjevačkomu redu; vjerojatno pastoralno djelovao na požeškom području, a 1748–51. bio župnik u Garčinu. U franjevačkom samostanu na Visovcu čuva se njegov hrvatsko-latinski rječnik (u predgovoru ga naziva dikcionarom, poslije naslovljen Ričnik hrvatsko-latinski i Hrvatsko-latinski rječnik) iz 1710, osim u leksikografskom smislu, zanimljiv i kao rijedak spomenik bosančice slavonskoga tipa.
LIT.: Necrologium Almae Provinciae Croatiae (rkp. u franjevačkom samostanu u Požegi), str. 187. — M. Kosor: Najstariji slavonski dikcionar. Rad JAZU, 1957, 315, str. 5–28. — P. Bezina: Rukopisna baština franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja. Zagreb 1993. — L. Despot: Hrvatsko-latinski rječnik Matije Jakobovića iz 1710. godine. Filologija, 33(2001) 36/37, str. 125–138. — F. E. Hoško: Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2001.
Klara Pranjko (2005)
