JAKOČEVIĆ, Jerolim (Jakošević, Jakocsevich; Jeronim, Hieronymus), filozofski i teološki pisac (Budim, 23. IV. 1739 — Petrovaradin, 16. IV. 1790). Postao članom Franjevačke provincije Bosne Srebrene, a od 1757. bio član Provincije sv. Ivana Kapistranskoga. Filozofsko školovanje završio u rodnom gradu (1756–59), a teološko započeo u Temišvaru (1759–62) i dovršio u Budimu 1763. Položivši te godine u Osijeku ispit za profesora filozofije, predavao na Generalnom učilištu u Budimu 1763–66. Za studente priredio predavanja iz logike i fizike Cursus philosophicus (Baja 1763) i Tractatus in physicam generalem Aristotelico-Scotisticam (Budim 1766). Potom je kratko bio odgojitelj franjevačkih pripravnika u Požegi. U Petrovaradinu je 1768. stekao zvanje profesora dogmatske teologije te preuzeo profesorsku službu u tamošnjoj bogoslovnoj školi (1769–75) dok nije postignuo naslov šestogodišnjega profesora teologije. Svoja je teološka predavanja iz moralnoga bogoslovlja, o dogmatskom učenju o utjelovljenju, iz crkvenoga prava, uvodnih dijelova nauka o sakramentima, zapisao u četiri sveska, Tripholium seu tractatus de actibus humanis, legibus et virtutibus theologicis (Petrovaradin 1769–71), Homo reparatus seu tractatus de sanctissimo incarnationis mysterio (Temišvar 1769), Tractatus aequi et boni seu de jure et justitia (Petrovaradin 1771–73) i Columnae sapientiae Divinae seu tractatus de sacramentis (Petrovaradin 1773–75), po kojima je najplodniji pisac teoloških priručnika petrovaradinske bogoslovne škole. Poslije je bio samostanski starješina u Petrovaradinu 1775–77. i Budimu 1777–78, ravnatelj gimnazije u Somboru 1783–84. i Osijeku 1784–88. Na kapitulu u Budimu 1783. izabran je za jednoga od definitora, a posljednje godine života bio kapelan petrovaradinske vojne bolnice.
DJELA: Diatribe de legum omnium fine laconice pertractata et per… Paulum Lucam Perghold… edita, diatribam rationalis philosophiae ad mentem subtilis principis Joannis Duns-Scoti, modernique aevi doctorum, proponens, quam… propugnarunt… Marianus Lanossovich, Martinus Pereczky, et Cajetanus Haraszty… anno 1765. Budae, Typ. Leop. Franc. Landerer, (s. a.).
LIT.: G. Petrik: Magyarország bibliográphiája 1712–1860, 2. Budapest 1890, 254–255. — J. Bösendorfer: Diarium sive prothocolum venerabilis conventus s. Crucis Inventae Essekini intra muros ab anno 1686. usque ad annum 1851. Starine, 1916, 35, str. 34–35, 105, 107, 109, 111. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — F. E. Hoško: Franjevačko visoko učilište u Požegi. Nova et vetera, 27(1977) 1, str. 106. — Isti: Franjevačka visoka filozofska škola u Slavonskom Brodu. Ibid., 2, str. 89. — Isti: Dvije osječke visoke škole u 18. stoljeću. Kačić, 10(1978) str. 162. — Isti: Prosvjetno i kulturno djelovanje bosanskih i hrvatskih franjevaca u Budimu tijekom 18. stoljeća. Nova et vetera, 28(1978) 1/2, str. 171–172. — Isti: Doprinos franjevačkih visokih škola skotističkoj filozofiji i teologiji. U: Franjevci Hrvatske provincije sv. Ćirila i Metoda. Zagreb 1992, 63. — Z. Posavac: Filozofski rukopisi 18. stoljeća u franjevačkim samostanima Slavonije. Zagreb 1993. — S. Sršan: Osječki ljetopisi 1686.–1945. Osijek 1993. — I. Stražemanac: Povijest franjevačke provincije Bosne Srebrene. Zagreb 1993, 218–219. — J. Barbarić i E. S. Biber: Kronika Franjevačkog samostana u Brodu na Savi, 1. Slavonski Brod 1995. — F. E. Hoško: Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz stoljeća. Zagreb 2000. — Isti: Franjevci i poslanje Crkve u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2001. — Isti: Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zagreb 2002.
Franjo Emanuel Hoško (2005)
