JAKOŠIĆ, Josip

JAKOŠIĆ, Josip, filozofski i teološki pisac (Budim, 2. VII. 1738 — Budim, 13. II. 1804). Gimnaziju polazio u Budimu i Gyöngyösu. Franjevac Bosne Srebrene postao je 1756, a 1757. pristupio je novoj Provinciji sv. Ivana Kapistrana. Filozofiju i teologiju slušao je na školama Generalnoga učilišta I. razreda u Budimu (1758–63), a teologiju neko vrijeme studirao i u Rimu. Bio je zamjenik samostanskoga starješine u Budimu 1767, profesor na filozofskom učilištu u Baji 1767–70, profesor učilišta moralne teologije u Radni 1770–73. te organizator školovanja mladih franjevaca koji su nakon 1777. studirali na peštanskom Sveučilištu. Obavljao je i upravnu službu, kao tajnik Provincije 1770–73, gvardijan u Tolni 1773–75, Temišvaru 1775–77. i Budimu 1785–91, definitor 1777–80, savjetnik provincijala J. Paviševića 1797–1800. te provincijal 1780–83. i 1800–04. Ugarski primas J. Batthyány proglasio ga je 1789. prisjednikom Ostrogonske nadbiskupije, a biskup N. Milašin osobnim teologom. Njegov biobibliografski popis slavonskih pisaca 1795. bitan je dokument za proučavanje onodobne hrvatske književnosti u Slavoniji. Uredio je arhivsku zbirku u budimskom franjevačkom samostanu, u kojem se čuvaju rukopisi njegovih filozofskih, teoloških i crkvenopovijesnih spisa Institutiones philosophicae (Baja 1767–1770; K II 30), Primae lineae philosophiae activae universalis (Baja 1767–1770; K I 16), De gratia et alii tractatus theologici (S. l., s. a.; K II 1) i Introductio praevia in historiam ecclesiasticam; Rudimenta seu fundamenta praecipua instituti nationalis (S. l., s. a.; K II 1).