JAKOV DE SPINIS IZ ORLÉANSA

traži dalje ...

JAKOV DE SPINIS IZ ORLÉANSA (Jacobus de Spinis de Orliens Gallus), kipar i graditelj (XVI. st.). U pol. XVI. st., na nagovor dubrovačkoga predstavnika Paskoja Menčetića, doselio se iz Venecije u Dubrovnik, gdje se spominje u dokumentima 1552–64. Izrađivao je kipove, reljefe, kamene prozorske okvire i druge arhitektonske urese za javne i privatne zgrade, u gotičkom i renesansnom stilu, povezujući kiparstvo s graditeljstvom. Moleći prijam u službu Dubrovačke Republike, navodi da je ponajprije kipar, vješt u mramoru i drvu, također graditelj tvrđava, palača i kuća te da može poboljšati stonske solane i odgajati dubrovačke majstore. U svibnju 1560. Veliko vijeće mu je odobrilo mjesečnu plaću od dva zlatna dukata, kuću i radionicu. Sačuvan je njegov kip sv. Vlaha, koji je s urešenom nišom isklesao 1552. na sjevernom zidu tvrđave sv. Ivana u gradskoj luci. Po dekorativnim elementima djelo pripada zreloj renesansi, ali je ljudski lik oblikovan nezgrapno i zaostaje za skulpturom sv. Vlaha iz XV. st. Jurja Matijeva. Jakov je vjerojatno surađivao s Vickom Lujevim u izradbi srodnoga kipa istoga svetca i urešene niše na pročelju tvrđave Lovrjenac. Uz te majstore vezuje se i kip sv. Marije nad ulazom u istoimeni dubrovački samostan (I. Fisković). God. 1552. ugovorio je izradbu prozora na palači Bobaljevića po uzoru na one s pročelja Kneževa dvora. S Ivanom Stjepanovim iz Dubrovnika i Jerolimom Bartulovim iz Messine izrađivao je 1561. kamine na francuski način te klesao renesansne prozore, ormare i vijence za općinske kuće na dubrovačkoj Placi. U siječnju 1564. dogovorio se s predstavnicima Bratovštine sv. Roka da će za njihovu crkvu izvesti kor sa stubištem i ogradom urešenom svetačkim likovima. Te godine za crkvu sv. Roka izradio je kamena korska sjedala s menzolama u obliku lavljih nogu (poslije uništena).

LIT.: C. Fisković: Artistes français en Dalmatie. Annales de l’Institut français de Zagreb, 10–11(1946–47) 28/29, str. 16–21. — Isti: Naši graditelji i kipari XV. i XVI. stoljeća u Dubrovniku. Zagreb 1947, 24, 35–36, 44, 75, 76, 96, 97. — Z. Kesterčanek: Roko Fasano dubrovački ljekarnik XVI. stoljeća. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 2(1953) str. 267–275. — C. Fisković i B. Gušić: Otok Mljet, naš novi nacionalni park. Zagreb 1958, 94. — F. Kesterčanek: Dubrovački renesansni dvorac XVI. stoljeća u Tri crkve i njegova kronika. Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku, 6–7(1959) str. 408. — C. Fisković: Les artistes français en Dalmatie du XIVe au XVIIe siècle. Annales de l’Institut français de Zagreb, 1964–65, 14/17, str. 29, 30, 32, 36–39. — Isti: Francuski gotički i renesansni majstori u Dalmaciji. Mogućnosti, 14(1967) 1/2, str. 150–151. — Isti: O starim dalmatinskim kaminima. Bulletin JAZU, 1981, 1, str. 58. — I. Fisković: Kiparstvo. U: Zlatno doba Dubrovnika XV. i XVI. stoljeće (katalog izložbe). Zagreb 1987, 135. — Isti: Skulptura u urbanističkom usavršavanju renesansnog Dubrovnika. Anali Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Dubrovniku, 26(1988) str. 36. — D. Živanović: Prozori i polifore dubrovačkih kuća i palata. Ibid., 27(1989) str. 71. — N. Grujić: Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja. Zagreb 1991, 67, 210, 211. — I. Fisković: Dubrovačka skulptura u sklopu hrvatske baštine. Dubrovnik, NS 3(1992) 1, str. 119. — Isti: Kameni likovi svetoga Vlaha u Dubrovniku. Ibid., 5(1994) 5, str. 108.
 
Višnja Flego (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JAKOV DE SPINIS IZ ORLÉANSA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jakov-de-spinis-iz-orleansa>.