JAKOV

JAKOV (Jakov iz Topuskoga), zlatar (XVIII. st.). Nije poznato njegovo podrijetlo ni naukovanje. Djelovanje mu je dokumentirano 1705–18. Izrađivao je liturgijske predmete za srpske manastire u Hrvatskoj, pretežno od pozlaćena srebra, s ugraviranim natpisima i svojim imenom. God. 1718. spominje se njegova radionica u Topuskom, no pretpostavlja se da ju je imao i ranije. Za manastir Gomirje iskovao je putir i okvir križa (oba 1705) te krunu Bogorodičine ikone (1715), za Komogovinu disk (1708) i putir (1718). Signirao je i mjedeni pečatnjak manastira Lepavine (1706) te nedatirani križ za crkvu u Bolču kraj Bjelovara. Djela mu se odlikuju skladnom povezanošću elemenata narodne, srednjovjekovne i barokne umjetnosti. Čuvana u Povijesnom muzeju Hrvatske vraćena su eparhijama (1983), a putir iz 1718, »izvanredni ranobarokni spomenik našeg zlatarstva« (I. Bach), nestao je u II. svjetskom ratu.