JAKŠA

traži dalje ...

JAKŠA (Iaxa, Jaxa, Yaxa), podban (?, druga pol. XII. st. — Donja Austrija, vjerojatno 1246). U vrelima se kao hrvatski podban spominje 1238–44, a u ispravama nastalim nakon njegove smrti naziva se banom. Prvi se put navodi 1238, kada su ga kralj Bela IV, herceg Koloman i ban Opoj prisilili da s braćom Jurjem, Vratinom i Inkom (Junkom) vrati pučanstvu utvrde Križevci posjede koje su nezakonito bili prisvojili u doba kralja Andrije II. S braćom je te godine od bana Opoja dobio potvrdnicu za nasljedna obiteljska imanja Dubovac i Raven u Križevačkoj županiji. God. 1242. navodi se kao jamac plemićima bratstva Jaki i Bratili prigodom prodaje njihova posjeda županu Abrahamu od Moravča i njegovu bratu Nikoli, a 1244. kao podban uveo je hercega Dionizija u posjed Hrast u Križevačkoj županiji i spominje se kao posjednik koji graniči s imanjem kneza Andrije Petrova, vlasnika posjeda Dulepske u toj županiji. S bratom Inkom sudjelovao je 1246. u ratu Bele IV. protiv austrijskoga nadvojvode Fridrika II. Ratobornoga Babenbergovca u Donjoj Austriji, gdje je i poginuo. Jakšini obiteljski posjedi nalazili su se na području Križevačke županije sa sjedištem u današnjem mjestu Guščerovcu, a naslijedio ih je njegov sin Petar. On se 1249. sporio za posjed Raven s posjednikom Farkašom Isovim, koji je tvrdio da mu J. nikada nije isplatio novac za kupljeno sporno imanje.

LIT.: T. Smičiklas: Diplomatički zbornik, 4. Zagreb 1906, str. 71–73, 170–171, 232, 243, 397–399, 413–414; 5. 1907, str. 411. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 1975, 193. — P. Engel: Szenternei (Kőrös m.). U: Középkori magyar genealógia (CD-ROM). Budapest 2000.
 
Lovorka Čoralić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JAKŠA. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jaksa-podban>.