JAKŠIĆ, Nikola

JAKŠIĆ, Nikola (Giaxich, de Giaxa; Nicolò, Niccolò), pisac i prevoditelj (Zadar, 1. I. 1762 — Zadar, 15. I. 1841). Srednju izobrazbu stekao u Splitu i Zadru, pravo diplomirao u Padovi 1782. Potom je u Zadru odvjetnik, od 1797. predsjednik Prvostupanjskoga suda (civilnoga i kaznenoga), od 1806. član gradske uprave i generalni prokurator Prizivnoga suda, 1807. predsjednik općine, a za druge austrijske uprave od 1813. do kraja života vladin savjetnik. Jedan je od osnivača zadarske Gospodarsko-književne akademije 1787. Na talijanskom je jeziku pisao prigodnice, uglavnom u nerimovanom jedanaestercu, u čast Habsburške Monarhije i njezinih dužnosnika (1804–05, 1816–40), često tiskane i kao samostalne brošure, potom umjetničku prozu, dio koje je objavljen uz nekoliko pjesama u knjizi Saggio di memorie dalmate (Zadar 1840), te rasprave o društveno-gospodarskim i pravnim pitanjima i o folklornoj glazbi u Dalmaciji. Neki prozni sastavci objavljeni su mu posmrtno u Il Rammentatore zaratino (1845–48, 1871), Gazzetta di Zara (1846–47), Annuario zaratino (1855). Prevodio je na talijanski Osmana I. Gundulića (L’Osmanide in italiano. Dubrovnik 1827) te usmenu narodnu poeziju (Carmi slavi tradotti in versi italiani. Venecija 1829), prema prevoditeljskim običajima prve polovine XIX. st. – vrlo slobodno, a prepjevavao je i biblijske stihove (Parafrasi bibliche ed ecclesiastiche. Zadar 1840). U zadarskoj Znanstvenoj knjižnici čuvaju se njegovi prozni rukopisi: Ore campestri (dvije knjižice) i Prose.