JAKŠIĆ, Pavle

JAKŠIĆ, Pavle, general i publicist (Blatuša kraj Gvozda, 2. XII. 1913). Završio gimnaziju u Bjelovaru 1933. te studij fizike i primijenjene matematike na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1937. Polazio školu rezervnih oficira u Sarajevu 1937–38, a 1940. diplomirao na École superieure d’optique u Parizu. Predavao 1939–41. u gimnaziji u Kraljevu. Zapovijedao 1941–42. partizanskim postrojbama u Srbiji i BiH, 1942–43. 7. banijskom udarnom divizijom (bitke na Neretvi i Sutjesci), 1944. 11. korpusom, a 1944–45. bio načelnik GŠ NOV i POH te stožera 4. armije JA. Višu vojnu akademiju završio u Beogradu 1950. Od 1945. do umirovljenja u činu general-pukovnika 1962. bio zapovjednik logistike, pomoćnik ministra obrane, zapovjednik Beogradske vojne oblasti i pomoćnik načelnika Generalštaba. Pisao publicistička djela o vojnoj doktrini, suvremenoj svjetskoj politici i južnoslavenskoj povijesti. Njegovi intervjui, članci i govori o JNA i povijesti partizanskoga pokreta u Hrvatskoj i BiH objavljivani su u izdanjima Narodna armija (Beograd 1946, 1953, 1955–60), Magyar szó (Novi Sad 1951), Naprijed (1951), Borba (Beograd 1952, 1958–59), Vojnoistorijski glasnik (Beograd 1952, 1955), Narodni vojnik (Novi Sad—Beograd 1953), Slobodna Dalmacija (1953), Vojno-politički glasnik (Beograd 1953), NIN (Beograd 1954–55), Vojno delo (Beograd 1954, 1956, 1958), Vjesnik (1955, 1958, 1964), Komunist (Beograd 1957, 1960), Predvojnička obuka (1957), VUS (1957–58), Šibenski list (1958), Varaždinske vijesti (1958), Sport i svet (Beograd 1959), Sedma banijska divizija (Beograd 1967), Književne novine (Beograd 1969), Politika (Beograd 1971, 1991). Surađivao u zborniku Actes du Symposium international R. J. Bošković 1958 (Beograd—Zagreb—Ljubljana 1959) i prevodio na srpski djela iz fizike i političke povijesti. God. 1991. u medijima se zauzimao za vojni obračun s Hrvatskom.