JAMNICKÝ, Velimir (Jamnicky), urbanist (Zagreb, 26. I. 1910 — Zagreb, 21. IX. 1945). Sin stenografa Ivana. U Zagrebu završio gimnaziju 1928, diplomirao 1933. arhitekturu na Tehničkom fakultetu. Kao inženjer 1934–40. u Odsjeku za regulaciju grada pri Gradskom poglavarstvu surađivao u izradbi konzervatorskoga plana Kaptola i generalnoga regulacijskoga plana Zagreba (1937–39). Utemeljio 1938. Zavod za urbanizam pri Tehničkom fakultetu i bio mu predstojnik. Na tom fakultetu od 1940. kao docent predaje urbanizam, od 1943. je izvanredni, od 1944. redoviti profesor te nadstojnik katedre za urbanizam. Izradio je idejne projekte regulacijske osnove Celja (1935, I. nagrada), Sušaka (1936, I. nagrada; 1937–39. generalni regulacijski plan grada Sušaka) i Ljubljane (1941, jedina nagrada) te projekt regulacije grada Varaždina (1941, I. nagrada), a bio je suradnik i na planovima za urbanizaciju Travnika, Banje Luke i Senja. Sudjelovao u natječaju za Invalidski dom u Beogradu (1935, I. nagrada) te 1942. izradio Projekt proširenja Tehničkoga fakulteta u Kačićevoj ul. Otpušten 1945. i dodijeljen na rad u Srbiju. Odlazeći onamo, poginuo u zrakoplovnoj nezgodi.
LIT.: T. Premerl: Hrvatska moderna arhitektura između dva rata. Nova tradicija. Zagreb 1990. — Z. Vrkljan: Sjećanja. Zagreb 1995, 150–151. — Moderna arhitektura Rijeke (katalog izložbe). Rijeka 1996, 144–145, 200–201. — Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920.–1999./2000. Zagreb 2000. — I. Mlinar: Prolegomena za opus arhitekta i urbanista Velimira Jamnickog. Prostor, 9(2001) 2, str. 149–161.
Darja Tomić (2005)
