JANKO, Zvonimir

JANKO, Zvonimir, matematičar (Bjelovar, 26. VII. 1932). Gimnaziju završio 1950. u Bjelovaru, a studij 1956. na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) u Zagrebu, gdje je 1960. i doktorirao tezom Dekompozicija nekih klasa nedegeneriranih Radeiovih grupa na Schreierova proširenja. Nakon diplomiranja predaje fiziku u gimnaziji u Širokom Brijegu, a doktoriravši, odlazi u Australiju. Znanstveni je suradnik 1962–64. na National University u Canberri, a 1965. redoviti profesor na Monash University u Melbourneu. Zatim je u SAD gostujući profesor u Institute for Advanced Studies u Princetonu (1968–69) i California Institute of Technology u Pasadeni (1969) te do 1972. redoviti profesor na Ohio State University u Columbusu. U tom je razdoblju gostovao i na sveučilištima u Bonnu, Mainzu i Bielefeldu, a 1972. prihvaća mjesto redovitoga profesora na Ruprecht-Karls-Universitätu u Heidelbergu, gdje ostaje do umirovljenja 2000. Kao professor emeritus sudjeluje potom u poslijediplomskoj nastavi u Matematičkom odjelu PMF u Zagrebu. Bavi se teorijom grupa i njezinom primjenom u konačnoj geometriji i kombinatorici. Glavni je rezultat njegova istraživanja otkriće četiriju sporadičnih grupa, poznatih kao Jankove grupe. Radeći na karakterizaciji Reeovih grupa, opovrgnuo je tvrdnje matematičara R. Brauera i J. Thompsona o nepostojanju novih prostih grupa. God. 1964. otkrio je grupu nazvanu J1, prvu sporadičnu grupu nakon pet Mathieovih grupa poznatih u XIX. st. Pri dokazivanju njezina postojanja prvi je put u algebarskim istraživanjima uporabljeno računalo. Ta je grupa našla primjenu u fizici elementarnih čestica. God. 1967. otkrio je još dvije sporadične grupe (J₂, J₃), od kojih prva ima nekoliko realizacija u geometriji. U razdoblju 1967–74. otkriveno je sljedećih 17 te ih je ukupno bilo poznato 25. J. je 1975. otkrio i 26. nazvanu J₄, za koju je 1981. dokazano da je posljednja moguća sporadična grupa, čime je riješeno pitanje potpune enumeracije prostih grupa. Od 1984. bavi se primjenom teorije konačnih grupa u geometriji i kombinatorici te teorijom dizajna. Radove objavljuje u časopisima Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1959–61), Acta scientiarum mathematicarum (Seged 1960, 1962), Mathematische Zeitschrift (Tübingen 1962–64, 1970, 1972, 1980), Journal of Australian Mathematical Society (Murdoch 1964, 1966), Proceedings of the National Academy of Sciences of the USA (Washington 1965), Journal of Algebra (New York 1966, 1968–69, 1971, 2001), Canadian Journal of Mathematics (Ottawa 1967), Journal of Combinatorial Theory, S A (New York 1980, 1982, 1984, 1986, 1997–98, 2001–02), Geometriae dedicata (Dordrecht 1981–82), Journal für reine und angewandte Mathematik (Berlin 1981), Studia scientiarum mathematicarum Hungaricae (Budimpešta 1981), Rad JAZU (1984), Discrete Mathematics (Amsterdam 1985), Radovi matematički (1985), Journal of Combinatorial Designs (Los Angeles 1999, 2001), Designs, Codes and Cryptography (Norwell 2001). Član je Heidelberške akademije znanosti od 1972. Francuska akademija znanosti odlikovala ga je 1970. za otkriće prostih grupa.