JANKOVIĆ, Zlatko, matematičar i fizičar (Varaždin, 27. IX. 1916 — Zagreb, 12. XII. 1987). U Zagrebu 1935. završio gimnaziju, 1939. studij matematike i fizike na Filozofskom fakultetu, a 1947. diplomirao i pravo na Pravnom fakultetu. Doktorat iz matematike stekao 1949. kao prvi doktor znanosti na novoosnovanom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) tezom Prilog izgradnji mehanike (Odnos klasične mehanike i specijalne teorije relativnosti). Od 1939. asistent je u Zavodu za teorijsku fiziku Filozofskoga fakulteta, a od 1946. u Zavodu za primijenjenu matematiku PMF, na kojem je od 1950. docent, od 1956. izvanredni te od 1959. redoviti profesor. Bio je predstojnik Zavoda 1961–76. te predstojnik Odjela za matematičku fiziku Instituta za matematiku Sveučilišta 1962–74. i suradnik Instituta »Ruđer Bošković« od njegova osnutka 1951. Uz teorijsku mehaniku predavao je na PMF kolegije varijacijski principi mehanike, teorijska nuklearna fizika, diferencijalne jednadžbe matematičke fizike i tehnike te na Farmaceutskom fakultetu osnove matematike. Usavršivao se u Institutu Nielsa Bohra u Københavnu 1953–54. i u Centre d’études nucléaires (CEN) u Saclayu 1969. Bavio se znanstvenom problematikom iz nekoliko područja teorijske fizike i primijenjene matematike. U istraživanjima teorijske mehanike posvetio se aksiomatskoj izgradnji i specijalnim teorijama relativnosti, dok je u teorijskoj nuklearnoj fizici napose razmatrao teoriju nuklearnih reakcija i teoriju kolektivnih modela. Znatno je pojednostavnio dijelove teorije specijalnih funkcija, a glavni je njegov prinos iz područja diferencijalne geometrije formulacija i razradba univerzalne poopćene sheme vektorskoga i tenzorskoga računa (o čem je 1969. i 1970. održao tečaj u International Centre for Mechanical Science u Udinama). Osobitu je pozornost posvetio teoriji spinora, koje je identificirao kao jednostavne vektore poopćene sheme te izgradio spinorni račun i pronašao mu primjenu u kvantnoj fizici. Radove je objavljivao u časopisima Nastavni vjesnik (1941, 1943), Zeitschrift für mathematischen und naturwissenschaftlichen Unterricht (Berlin 1942), Glasnik matematičko-fizički i astronomski (1946–50, 1952–53, 1955–56, 1960, 1964), Elektrotehničar (1948), Philosophical Magazine (London 1955), Nuovo cimento (Bologna 1959–60), Rad JAZU (1960–61, 1982), Tensor (Tokyo 1970–73, 1975, 1978, 1982), Zeitschrift für angewandte Mathematik und Mechanik (Berlin 1970, 1972, 1974–75, 1981–83), Mathematica Balcanica (Sofia 1974). God. 1959–62. uređivao je sa S. Bilinskim Glasnik matematičko-fizički i astronomski. Bio je član Gesellschaft für angewandte Mathematik und Mechanik i Tensor Society te redoviti član JAZU od 1981. i tajnik njezina Razreda za matematičke, fizičke, kemijske i tehničke znanosti (1985–87). Dobio Nagradu »Ruđer Bošković« 1971.
DJELA: Teorijska mehanika. Zagreb 1963, 1976², 1982³.
LIT.: Ljetopis JAZU, 1963, 67, str. 165–167; 1982, 85, str. 304–305; 1988, 91, str. 351–352. — Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974. — 125 godina Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1866–1991. Zagreb 1991, 70. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996.
Stipe Kutleša (2005)
