JAPUNDŽIĆ, Marko, filolog i teolog (Drenovci, 10. II. 1914 — Zagreb, 6. II. 2000). Gimnaziju polazio u Brčkom, Vinkovcima i Zagrebu, a završio u Krku 1932. U Zagrebu je 1940. završio Katolički bogoslovni fakultet te je iste godine zaređen. Studirao slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1940–41, potom do 1951. službovao kao kapelan i supsidijar u Salima, upravitelj župe Kotari kraj Samobora i supsidijar u župi Šestine. Od 1951. boravi u Rimu, gdje je 1955. doktorirao u Papinskom istočnom institutu tezom Matteo Karaman. Vita attività missionaria e redazione del messale glagolitico, izvadak iz koje je objavljen u Rimu 1961. pod naslovom Matteo Karaman (1700–1771). Arcivescovo di Zara. Također je diplomirao arheologiju u Papinskom arheološkom institutu i redovničko pravo pri Kongregaciji za redovnike te završio tečaj iz arhivistike i paleografije u Papinskoj školi za arhivistiku i tečaj iz misionarske medicine na Medicinskom fakultetu. Od 1953. arhivar je Generalne kurije franjevaca trećoredaca, od 1959. urednik njihova liturgijskoga kalendara, od 1970. radio u hrvatskoj sekciji Radio-Vatikana. Bio je član pripravnoga povjerenstva za istočne crkve na Drugom vatikanskom koncilu i povjerenstva za obnovu liturgijskih knjiga za Ukrajinsku katoličku crkvu. Vrativši se iz Rima 1980, živio u samostanu franjevaca trećoredaca u Odri. Prvi mu je veći rad Glagoljski brevijar iz g. 1465 (Radovi Staroslavenskog instituta, 1955, 2), filološke i teološke studije i članke potom je objavljivao u časopisima Analecta TOR (Rim 1961), Hrvatska revija (Buenos Aires 1963; München—Barcelona 1976, jubilarni zbornik; 1994), Novi život (Rim 1963, 1966), Ricerche slavistiche (Rim 1968–69), Rivista di archeologia cristiana (Rim 1969), Radovi Hrvatskoga povijesnog instituta u Rimu (1971), Hrvatska država (München 1974), Seraf u plamenu (Rim 1980), Vjesnik franjevaca trećoredaca (1981–86), Slovo (1982–83), Služba Božja (1985), Marulić (1987, 1989, 1992, 1995), Hrvatska (1994). Za Bibliotheca sanctorum, 1–3 (Rim 1961–1963) napisao je životopise više istočnih svetaca, a hrvatske glagoljske i latinične rukopise u Vatikanskoj knjižnici opisao u knjizi Opis na slavjanskite r’’kopisi v’’v Vatikanskata biblioteka (Sofija 1985). Njegovi glavni radovi o podrijetlu glagoljice i crkvenoslavenskoga bogoslužja u Hrvata skupljeni su u knjizi Tragom hrvatskoga glagolizma (1995). Pišući o najstarijem hrvatskom glagoljskom misalu postavio je tezu da je taj misal preveden s Itale, a ne s Vulgate niti s grčkoga službenoga izvornika. Oslanjajući se na ranije teze o nastanku glagoljice prije djelovanja Ćirila i Metoda (M. Hocij, A. Bauer, J. M. Vesely), zaključivao je da je glagoljica nastala izvan latinskoga i grčkoga kulturnoga područja, a da su Hrvati na tlo današnje Hrvatske već došli kao kršćani, s ustrojenim crkvenim bogoslužjem i glagoljičnim pismom.
DJELA: Tragom hrvatskoga glagolizma. Zagreb 1995. — Hrvatska glagoljica. Zagreb 1998.
LIT.: A. J. Matanić: Drugi međunarodni simpozij o crkvenoj povijesti u Hrvata. Crkva u svijetu, 20(1985) 4, str. 412. — B. Zelić-Bučan: Slavensko bogoslužje i glagoljica kod Hrvata do kraja XI. stoljeća. Marulić, 19(1986) 3, str. 387–388. — M. Marčinko (T. Heres): Hrvatski rukopisi Vatikanske knjižnice i Evanđelje sv. Marka po Marku Japundžiću. Ibid., 20(1987) 3, str. 269–285. — O fra Marku Japundžiću (razgovor). Vjesnik franjevaca trećoredaca, 26(1989) 3, str. 78–82. — F. Šanjek: Kršćanstvo na hrvatskom prostoru. Zagreb 1996. — M. Marčinko: Hrvatska glagoljica po Marku Japundžiću. Hrašće, 4(1999) 15, str. 35–46. — (Nekrolozi): P. Bašić, Hrašće, 5(2000) 19, str. 23–28. — V. Blekić, Glas Koncila, 39(2000) 27. II, str. 15. — M. Marčinko, Marulić, 33(2000) 2, str. 310–313.
Petar Bašić (2005)
