JARIĆ, Muk (de Jari, de Jarić, de Jary, de Yari; Ivan, Ivo, pravo ime Stjepan), pjevač, tenor (Brod na Savi, 28. IX. 1886 — SAD ?, nakon 1952). U Zagrebu pohađao Klasičnu gimnaziju do 1901. Pjevanje učio privatno u F. Haböcka u Beču, u V. M. Vanza u Milanu i naposljetku u J. de Reszkea u Parizu. Debitirao 1913. kao Don José (G. Bizet, Carmen) u pruskom Dvorskom kazalištu u Kasselu, gdje dobiva stalni angažman i 1914. nastupa kao Faust (C. Gounod). Te godine gostuje u Lavovu i Krakovu kao Parsifal (R. Wagner), u Parizu kao solist u Beethovenovoj Missi solemnis i u Zagrebu kao Rodolfo i Cavaradossi (G. Puccini, La Bohéme i Tosca). U zagrebačkom je HNK 1914–19. stalni gost i nastupa kao Turiddu (P. Mascagni, Cavalleria rusticana), Juranić (I. Zajc, Nikola Šubić Zrinjski) te Židov i Meštar na hrvatskim praizvedbama Salome (1915) i Kavalira s ružom (1916) R. Straussa. Ostvario i više operetnih glavnih uloga: Eisenstein i Barinkay (J. Strauss, Šišmiš i Barun ciganin), Victor (J. Gilbert, Kraljica kina), Maks (S. Albini, Madame Troubadour), Paris (J. Offenbach, Lijepa Jelena), Reginaldo (S. Jones, Geisha), Baranski (O. Nedbal, Poljačka krv) te Edwin na hrvatskoj praizvedbi Kneginje čardaša I. Kálmána (1916). Od 1917. pjevao u bečkim kazalištima, glavne tenorske uloge u operi Violanta E. W. Korngolda, u operetama Nachtfalter (O. Straus), Tri djevojčice (F. Schubert i H. Berté) i na praizvedbi operete Die Dame vom Zirkus R. Winterberga (1919). Potom nastupa u Théâtre des Champs-Élysées u Parizu, a 1920–22. angažiran je u londonskom The Prince of Wales’s Theatre. God. 1922. odlazi u SAD gdje je kao operetni pjevač isprva angažiran u kazalištima na Broadwayu u New Yorku, a potom gostuje u kazalištima diljem zemlje. Usporedno nastupa u nekoliko filmova. Prema vlastitoj izjavi, pjevačku je karijeru završio 1928 (P. Preradović ml.). Bio je lirski tenor, puna, snažna glasa, sigurna zapjeva, na početku karijere osobito lagan i pokretljiv u visokom registru, poslije izražajniji u srednjemu. Postupno je iz opernoga repertoara prešao na operetni, u kojem se isticao pjevačkom kulturom i smislom za fraziranje.
LIT.: (Erfolg eines kroatischen Sängers in Deutschland). Agramer Tagblatt, 28(1913) 286, str. 9; 287, str. 8. — Hrvatsko kazalište (Muk Jarić). Ilustrovani list, 2(1915) 7, str. 158. — W. Siess (S-s.): (Gostovanje M. Jarića u opereti Lijepa Jelena J. Offenbacha u Zagrebu). Agramer Tagblatt, 32(1917) 41 (večernje izd.), str. 3. — Isti: Blitzlichtaufnahmen von einer Künstlerreise. Ibid., 34(1919) 307, str. 1–3. — (-b-): Muk pl. Jarić. Razgovor s umjetnikom. Jutarnji list, 10(1921) 3551, str. 6. — V. Čačić (Dr. V. Č.): Naši glazbeni umjetnici u Londonu. Obzor, 62(1921) 181, str. 2. — Č. Mijatović: Uspjeh Hrvata u Londonu. Ibid., 150, str. 2. — A. Vidak (A. V.): Svečano veče Zagrebačke filharmonije. Pokret, 2(1922) 61, str. 5. — Ž. Hirschler (žh.): Bei Muk de Jarić. Nach seiner Rückkehr aus Amerika. Der Morgen, 2(1924) 411, str. 6. — P. Preradović ml. (P. v. P.): Muk de Jary in Zagreb. Morgenblatt, 45(1930) 212, str. 4. — I. Mrduljaš: Zagrebački kabaret. Zagreb 1984, 27–28. — V. Ciprin: Postanak, zlatno doba i današnji suton zagrebačke operete. Hrvatska revija (München—Barcelona), 36(1986) 3, str. 441. — Z. Toldi: Plemeniti Jarići iz Broda na Savi. Slavonski narodni kalendar, 31(1992) str. 41. — M. Pintar: Glas iz prošlosti. Cantus, 2003, 119, str. 68–72.
Marijana Pintar (2005)
