JEDVAJ, Josip, lingvist, dijalektolog i leksikograf (Šaša kraj Bednje, 20. II. 1887 — Zagreb, 11. III. 1980). Završio gimnaziju u Varaždinu 1907, studij slavistike na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1912 (1908. studirao u Beču i Pragu). Radio kao gimnazijski profesor u Vukovaru 1912–30, potom do umirovljenja 1949. u II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Bio je član središnjega uredništva Hrvatske enciklopedije 1941–45. i jedan od najplodnijih obrađivača u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU 1949–58. te u Rječniku hrvatskosrpskoga književnog jezika dviju matica (Zagreb—Novi Sad 1967). Znanstvenim je radom osobito pridonio u Akademijinu Institutu za jezik, kojega je suradnik od 1952. Njegova znanstvena studija Bednjanski govor (Hrvatski dijalektološki zbornik, 1956) bitna je za proučavanje i upoznavanje kajkavskoga narječja. Obrađuje organski govor Bednje i okolice, specifičan po fonološkom sustavu, očuvanom praslavenskom naglasku i nepromijenjenosti oblika od najstarijih vremena. Pisao članke o Hrvatskoj enciklopediji, Akademijinu i Broz-Ivekovićevu rječniku, o Trakošćanu (Hrvatska gruda, 1941–43, Vienac, 1944) te o običajima rodnoga kraja (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1930). Dobitnik je Nagrade za životno djelo 1979.
LIT.: Z. Junković: Josip Jedvaj, Bednjanski govor. Filologija, 2(1959) str. 189–192. — (Lj. Jonke): Biografije urednika. U: Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 97. Zagreb 1976, 139. — B. Paska (B. P.): Jedvaj Josip. U: Gimnazija –SC– »Gabriel Santo« 1636–1986. Varaždin 1986, 294–295.
Ankica Šunjić (2005)