JELAČIĆ BUŽIMSKI, Zvonimir

JELAČIĆ BUŽIMSKI, Zvonimir, glumac (Otočac, 5. VII. 1927). U Zagrebu polazio Umjetničku školu Ustaške mladeži 1943–44, 1946. završio klasičnu gimnaziju, 1946–49. studirao povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te istodobno pohađao Zemaljsku glumačku školu. Glumio 1948. u Zemaljskom kazalištu lutaka u Zagrebu (Antonije u Iskušenju svetog Antuna P. Mériméea, Najda u Srebrnom kopitu P. P. Bažova i J. A. Permjaka), 1950–51. kazalištu u Puli (Milan Novaković u Pokojniku B. Nušića, Luzman u Vitezu čudesa Lopea de Vege, Stari Ribniček u Iza maske P. Rismonda) i 1952. Šibeniku (Pipo Secchia u Scampolu D. Niccodemija), 1956. u Karlovačkom kazalištu (Hljestakov u Revizoru N. V. Gogolja) te 1958–62. u Narodnom kazalištu u Sisku (Ferdinand u Spletki i ljubavi F. Schillera, Frano u Andri Stitikeci nepoznata autora, Otto Frank u Dnevniku Ane Frank Frances Goodrich i A. Hacketta, Kir Janja u istoimenoj drami J. S. Popovića). Nastupao od 1962. u Titovu Užicu istaknuvši se kao Serebrjakov (A. P. Čehov, Ujak Vanja, 1963) i Jago (W. Shakespeare, Othello, 1964), te od 1973. u Prištini (Frane Dražić u Ekvinociju I. Vojnovića, 1976). Od 1981. član je dramskoga ansambla varaždinskoga Narodnoga kazališta »August Cesarec«, u kojem je uspješno glumio Arnolphea u Molièreovoj Školi za žene i Strica u Svjetlu za insekte D. Jelačića Bužimskoga. Nakon umirovljenja 1991. povremeno je tumačio manje uloge; nastupom u Pinti novoj 1997. B. Senkera obilježio je 50. obljetnicu glumačkoga rada. Režirao je u Šibeniku (E. Knoblauch, Faun, 1953; P. Budak, Mećava, 1954; G. Senečić, Spis br. 516, 1954) i Sisku (N. Manzari, Mrtvi ne plaćaju porez, 1959), ponekad u Titovu Užicu i Prištini. Odigrao je oko tri stotine različitih uloga, a osobitu je vještinu pokazao u portretiranju komičnih likova. Glumio je i manje filmske uloge.