JELASKA, Ante

JELASKA, Ante, kazališni redatelj i komediograf (Split, 20. VII. 1925). Maturirao 1943. u splitskoj gimnaziji, diplomirao 1950. pri Zemaljskoj glumačkoj školi u Zagrebu. Tajnik je zadarskoga Narodnoga kazališta 1945–47, potom Narodnoga kazališta u Šibeniku 1947. Od 1952. do umirovljenja 1988. radio u splitskom HNK. Kao dramski pisac predstavio se komedijom Daje na kišu praizvedenom u Narodnom kazalištu u Splitu 1952. u režiji V. Hladića te groteskom u tri čina Konkurencija, koju je 1953. sam režirao. Obje dosad neobjavljene komedije bile su veoma gledane, jer su na pozornici predstavile svakidašnji život, sudbine običnih ljudi i lokalno narječje. Profesionalnu redateljsku karijeru započeo je postavom drame Osuđenici E. Šinka 1952. Režirao je djela P. Budaka (Mećava, 1953; Klupko, 1957; Na trnu i kamenu, 1961) te smješnice (Starac Klimoje, 1960; Šimun Dundurilo, 1969). Dvaput je postavio na scenu Ogrizovićevu Hasanaginicu (1954, 1960) te Brešanovu Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja (1973, 1988), a osobito je zaslužan za popularizaciju djela C. Goldonija u Splitu i Dalmaciji postavivši njegove komedije Ribarske svađe (1954), Lažac (1966), Mirandolina (1967) i Pjaceta (1972). U splitske su publike najveću popularnost stekla uspješna uprizorenja Tijardovićevih opereta Spli’ski akvarel (1953) i Mala Floramye (1976) te dramatizacije i režije triju Uvodićevih tekstova: Libar Marka Uvodića Splićanina (1968), Drugi libar Marka Uvodića Splićanina (1970) i Mali libar Marka Uvodića Splićanina (1971). Uprizorio je još niz hrvatskih (M. Begović, M. Krleža, M. Matković, M. Smoje) i svjetskih (U. Betti, J. Giraudoux, L. Pirandello, W. Shakespeare) autora. Jelaskin redateljski postupak obilježava sklonost scenskim iznenađenjima, atrakcijama i kazališnomu eksperimentu. Odlikuje ga smisao za lokalni kolorit i folklor, a nerijetko se služi dijalektom kao izvorištem scenske komike. Kazališne kritike, osvrte, eseje, redateljske bilješke i polemike objavljivao u Slobodnoj Dalmaciji (1947, 1951, 1953–54, 1958, 1967–69), u kojoj je također uređivao humoristični prilog Pomet služeći se i pseudonimom Zenzo. U povodu 100. obljetnice zgrade splitskoga HNK 1993. dodijeljeno mu je priznanje za trajan umjetnički prinos kazalištu.