JELOVINA, Dušan

JELOVINA, Dušan (Duje), arheolog i muzealac (Knin, 1. VI. 1927). Gimnaziju završio u Kninu 1949, a studij arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1954. Doktorirao 1975. na Filozofskom fakultetu u Zadru tezom Kronologija starohrvatskih groblja na teritoriju omeđenom rijekama Zrmanjom i Cetinom. Od 1955. do umirovljenja 1992. radio u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1958–75. u Institutu za nacionalnu arheologiju JAZU), kojemu je 1977–86. bio i ravnatelj; od 1979. muzejski i od 1989. znanstveni savjetnik. Proučava materijalnu i duhovnu kulturu Hrvatâ u srednjem vijeku, osobito arheološku baštinu IX–XII. st. Najveći prinos hrvatskoj arheologiji dao je istraživanjem srednjovjekovnih groblja na području sjeverne i srednje Dalmacije. Pod vodstvom S. Gunjače sudjelovao u revizijskim istraživanjima u Biskupiji kraj Knina 1950–52, iskopavanjima starohrvatske crkve sv. Spasa na vrelu Cetine 1952–54. te zaštitnim istraživanjima i rekognosciranjima na području akumulacijskoga jezera Peruče 1954–58, a samostalno je istraživao starohrvatske nekropole na lokalitetima Greblju u Maljkovu kraj Vrlike (1954), Razbojinama u Kašiću kraj Zadra (1955–58), Begovači u Biljanima Donjim kraj Zadra (1959–63), Bribiru kraj Skradina (1959–74), Bijaćima kraj Trogira (1967–70), Solin-Otoku (1971) i Spasu kraj Knina (1977–82). Rezultate istraživanja objavio u knjizi Starohrvatske nekropole na području između rijeka Zrmanje i Cetine (1976), prvom sintetičnom djelu o starohrvatskim grobljima. Pokretač je Kataloga, edicije Muzeja, autor njezina prvoga sveska, Mačevi i ostruge karolinškog obilježja u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu (1986), te monografije Starohrvatsko kulturno blago (1989), kojom je pridonio popularizaciji spomeničke baštine. Objavio više od 80 priloga u izdanjima Arheološki pregled (Beograd 1959–62, 1967, 1972, 1979), Starohrvatska prosvjeta (1960, 1963, 1968–90), Ljetopis JAZU (1963), Archaeologia Iugoslavica (Beograd 1964, 1966), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1964), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1971), Balcanoslavica (Prilep 1976), Izdanja Hrvatskog arheološkog društva (1984), Kaštelanski zbornik (1987), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1990), Kninski zbornik (Zagreb 1993) i Slobodna Dalmacija (2002). Iznova je pokrenuo Starohrvatsku prosvjetu, središnji časopis za starohrvatsku arheologiju i bio mu glavni urednik 1981–91. Uredio kovinsku zbirku u Muzeju, sudjelovao u izradbi stručnoga kataloga njegova fundusa i muzejskih vodiča te bio suautor izložbe i kataloga Bribir u srednjem vijeku (Split 1987). Dobitnik je Nagrade grada Splita 1977. i Nagrade »Pavao Ritter Vitezović« 1986.