JERIČEVIĆ, Ksenija

traži dalje ...

JERIČEVIĆ, Ksenija, kostimografkinja (Grohote, 17. VI. 1943). Supruga Dušana, scenografa. U Zagrebu završila gimnaziju 1960, diplomirala 1965. povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te magistrirala 1975. temom Uniforme i nošnje Vojne krajine. God. 1971–73. studirala kazališni kostim u klasi Elli Rolf na Visokoj školi primijenjene umjetnosti u Beču. Kostimografijom se kao slobodna umjetnica bavi od 1971. Autorica je zapaženih kostima za predstave Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija« (T. Stoppard, Pravi inspektor Doberman, 1971; M. Grgić i A. Kabiljo, Jalta, Jalta, 1971), HNK u Splitu (W. Shakespeare, Na Tri kralja ili kako hoćete, 1974), Splitskoga ljeta (S. Beckett, Svršetak igre, 1975), zagrebačkoga HNK (B. Britten, Mali dimnjačar, 1980), riječkoga Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« (M. Krleža, Adam i Eva, 1988) i Teatra u gostima (H. Gardner, Nisam ja Rappaport, 1991). Gostovala je, među ostalim, u zagrebačkom Satiričkom kazalištu »Jazavac« (1974–77), Malom kazalištu »Trešnjevka« (1975, 1977, 1980) i Teatru »Žar ptica« (1981–87) te u Narodnom pozorištu u Mostaru (1974, 1980), Primorskom dramskom gledališču u Novoj Gorici (1976–77), tršćanskom Slovenskom stalnom gledališču (1976) i osječkom HNK (1976, 1979). Istaknula se oblikujući kostime za filmove Akcija Stadion D. Vukotića (1977), Novinar F. Hadžića (1979), Pad Italije L. Zafranovića (1981), Puška za uspavljivanje Hrvoja Hribara (1997) i Nebo sateliti Lukasa Nole (2000), za koji je nagrađena Zlatnom arenom. Na TV Zagreb i HRT radila je kostime za igrane serije (I. Hetrich, Kuda idu divlje svinje, 1970–71. i Kapelski kresovi, 1976–77; B. Makarović, Mačak pod šljemom, 1978), drame (K. Novosel, Kraljevska posla, 1979; A. Šenoa, Kanarinčeva ljubovca, 1988) i opere (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta, 1982; B. Bersa, Oganj, 1987). Osobito pomno oblikuje stilski povijesni kostim, što je posebice zamijećeno u igrano-dokumentarnim TV serijama i filmovima u Marušićevoj (Hrvati koji su stvarali svijet, 1992–93) te režiji Mire Wolf (Ante Starčević i Dora Pejačević, 1996) i Jelene Rajković (Zagorje, dvorci, 1997). Surađivala je u stranim koprodukcijama (G. Miller, Avijatičar, 1983; B. Graham, Mussolini, 1985; A. Eastman i J.-F. Delassus, Utrka za bombom, 1986; S. Friedmann, Sudbonosni dragulji, 1990). Izlagala samostalno u Zagrebu (1988, 2002) i Splitu (1991) te skupno na Zagrebačkom salonu (1980).

LIT.: Ksenija Jeričević. 17 godina kostimografije (katalog izložbe). Zagreb 1988. — Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. — G. Benić: Kostim u ulozi glumca. Slobodna Dalmacija, 48(1991) 26. II, str. 21. — M. Weltrusky: Zapisi na baršunu (razgovor). Novosti American Express cards, 1997, 3, str. 10–11. — Repertoar hrvatskih kazališta, 3. Zagreb 2002.
 
Darja Tomić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

JERIČEVIĆ, Ksenija. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 7.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/jericevic-ksenija>.