JERKOV, Ante (Antonio, Antun), novinar, publicist i književnik (Polača kraj Benkovca, 22. X. 1922 — Rim, 7. X. 2003). Gimnaziju završio u Valjevu 1941, potom u Zagrebu studirao medicinu i radio u uredništvu lista Nedjelja 1941–44, kada je mobiliziran. Javio se 1936–37. domoljubnim pjesmama u Anđelu čuvaru i Podmlatku Jadranske straže, a pjesme i književne kritike te oglede o duhovnoj obnovi i Velikom križarskom bratstvu – kojemu je pripadao – objavljivao je u periodicima Nedjelja (1941–44; glavni urednik 1943–44), Ustaška uzdanica (1941–42), Hrvatski ženski list (1942, 1944), Katolički tjednik (1942), Nova Hrvatska (1942–43), Obitelj (1942–44), Glasnik sv. Franje (1943), Gospina krunica (1943–44), Hrvatska mladost (1943–44), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1943), Za vjeru i dom (1944) i Almanah križarske intelektualne mladeži (1945). S J. Kornerom i Matom Paljugom pobijedio je u natječaju za domoljubno pjesništvo Državnoga izvještajnoga i promičbenoga ureda (nagrađeni radovi tiskani su u brošuri Zborne recitacije. Zagreb 1942). Spajajući pak motive kršćanske religioznosti i nesretne ljubavi, objavio je i zbirku pjesama u prozi Nepisana pisma (1944), dio kritike označio je previše konvencionalnom, a veći nesavršenim, ali obećavajućim prvijencem na tragu Đ. Sudete i Side Košutić. Izbjegavši u Italiju – u DFJ mu je 1945. bilo doživotno zabranjeno bavljenje novinarstvom – završio je studij slavenske filologije i doktorirao 1947. na Università di Roma »La Sapienza« tezom o J. Križaniću. Potkraj 1940-ih bio je u Rimu nastavnik na Collegio San Gabriele, a – razišavši se sa stajalištima Katoličke crkve – 1951–61. u agencije Ecomond Press novinar posvećen gospodarskim temama. Istodobno je u rimskom tjedniku L’Espresso sustavno pratio vatikansku politiku. God. 1961. osnovao je vlastitu izvještajnu agenciju, pri kojoj je bio dugogodišnji nakladnik i urednik biltena Relazioni religiose i Relazioni economiche. Pisao je i o balkanskim zbivanjima, posebice o makedonskom pitanju. U pregledu La cultura che scorre in Macedonia (1974) i u knjizi La Libertà culturale in Jugoslavia (1975) – blagonaklonom prikazu mijenâ kulturne politike – došla je do izražaja tadanja njegova jugoslavenska orijentacija, a na tom je tragu djelovao i kao urednik biltena Relazioni Macedonia (Rim 1970-ih) te časopisa Balcanica (Rim 1990-ih). Njegovo autobiografsko pismo V. Nikoliću (vjerojatno 1941) čuva se u NSK u Zagrebu.
DJELA: Nepisana pisma. Zagreb 1944. — La cultura che scorre in Macedonia. Roma 1974. — La Libertà culturale in Jugoslavia. Roma 1975.
LIT.: (Prikazi knj. Nepisana pisma): A. R. Glavaš (A. R. Buerov), Hrvatska smotra, 12(1944) 3/4, str. 182. — J. Ivaštinović, Plug, 1(1944) 3, str. 4. — M. Mtk., Katolički tjednik, 20(23)(1944) 12, str. 8. — T. Smerdel, Hrvatski narod, 6(1944) 16. II, str. 5. — V. Cvrlje: Vatikan u suvremenom svijetu. Zagreb 1980. — J. Grbelja: Uništeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH. Zagreb 2000, 198, 213–214. — (Nekrolozi): I. Bešker, Jutarnji list, 6(2003) 9. X, str. 4; Vjesnik, 64(2003) 9. X, str. 28.
Inoslav Bešker i Filip Hameršak (2005)
